Tragačica...
Tragam za uzrokom ovom mirnom nemiru i tišini… pronalazim iskru čuđenja u kojoj se zrcali kozmogonija… početak beskraja… dovoljno za uzročnost sretne budnosti i slijepo vjerovanje… i premalo za bezrazložnost sumnjičavih nespokoja…
vizija na obzoru svijesti objavljuje nedohvatnost kraja… nema ga u prividu… a konačnost se utkala u znatiželju… znam da ništa ne znam…
smirujuća potvrda meni pustolovki… meni bjegunici iz ralja stvarnosti… tragačici za postojanom dokazivosti istine… iz zavjetrine zanosa sam ušetala u vrtloženje zablude… ostvaruje se sumanutost kovitlanja nepoznatim krajolikom… bezpovratnost u spokoj neznanja…
ne, neželim povratak u okrilje svrsishodnosti… daljine me zovu… ljubav se objavila u svojoj tajanstvenosti… čarobnica trenutka… čuvarica hrama u kojem se krije neprocjenjivo blago… uzrok bezuvjetnosti i bitak postojanja… čujem šapat nestvarnosti… koračam koridorima izmišljaja… iza mene ostaju nepobitne činjenice životarenja… bježim od nepobitnosti… nestajem u nedokazivosti sanjarija… u mnogoprotežnosti prostora… u polyperspektivnosti vremena… u neprovjerenim događanjima… u odiseji dolazećeg vremena…
tonem u snovitost privida i budim se na postelji od maslinova drveta… iznjedren iz davne legende, uzrok mirnim nemirima i tišini, se zrcali u trenutku budnosti…
jednostavno ljubav…
Dijana Jelčić... arhiva 1987... vrijeme traganja za izvorom ljepote...
|
