Eremit...
Dogodilo se u noći ljetnog solsticija davne, 1986 godine. Osjetih moć nećeg do tad bezimenog u meni... pokušah opisati...
Zaustavih misao u procjepu trenutka... tešem je... nedozvoljavam joj da nestane u gliji moždanog međućelićja... ne želim ju pretočiti u riječi, u svjedočanstvo ovog, još uvijek, bezimenog osjećaja... nepoznatog titraja u srčanim klijetkama... nikada izgovorenog načela postojanja...
Sredila sam kaos u glavi… izbrisala uspomene… zavrtila nepomičnu sliku utvare koja je bdijela nad prostor- vremenom… dogodio se kvantni skok svijesti… eksplozija nutrine… nestale su opsjene… završio je progon mene heretika u svijetu dostojanstvenika… ugasila se sjećanja na otužne trenutke nekog davnog vjerovanja… brišem porijeklo pripadanja nutarnjoj palanci i udišem simboliku mnogoprotežnosti…
Zaustavljam dah u polyperspektivnosti zjenice svemira… mijenjam život sljedbenika ikonografiji netalasanja za život pod stijegom vječnih mjena… uranjam u trenutak zaboravljajući prošli… živim ga bez znanja, bez spoznaje... odbacujem vezanost za simbole, za ono već viđeno, za sluđenost pamćenjem…
Pokušavam ne misliti… odvojiti misao od tijela… od uma… od svijesti… ne dozvoliti joj da postane osjećanje kojeg ću se sjećati… sukobljavam se sa vjetrom koji vrtloži nataloženi prah prohujalog vremena… vratiti misao na izvorište… uklesati je u režanj sjećanja… ulazim u Heraklitovu rijeku… skrivam se u predklijetki srca… osjećam vrtloženje krvi… srce pamti titraje…
Mjenjam misaonost za osjećajnu osjetilnost… uranjam u dinamiku… u kovitlanje zlaćanih niti koje ne daju i ne traže obećanja… živim bezuvjetni život… bezuvjetnu ljubav… bezrazložnu sreću…
Odbacujem sladunjavost, slatkoriječivost… mijenjam riječi za tišinu… vrednujem šutnju iza koje se krije osrčje istine… gorim vatrom početka… nestajem u stihiji koja pali osrednjost i učmalost nezbivanja…
Mjenjam život sužnja idolima vremena za život eremita… pustinjaka u vrtlogu emocionalnog uma… živim pod uvijek mladim Suncem… u uvijek mladom vremenu… u sretnom trenutku uvijek novorađajuće sreće…
Dijana Jelčić
Oznake: eremit
|
