Na obali Aheronta...
U vrijeme Antičke Grčke riječ Aheront izgovarala se je kao A ǵ± ĺÉ˝ (ho akhea rheMn), a to je značilo rijeka boli a vjerovalo se da je povezana sa rijekom Stiks, rijekom mržnje, preko koje je mitski Haron prevozio duše tek umrlih u Had.
U magličastom oblaku straha vidjeh rijeku boli,
prijetnju ušća u rijeku mržnje i odplov Haronovim čunom.
Stavih srce na dlan vremena, tamo gdje osjećajne oluje
obaraju tek procvale sne.
Izdrži srce, ostani vjerno sebi i korijenju
ali rasti, izrasti iznad horizonta prolaznosti
Tamo gore je sunce, tamo je beskraj i san.
Pogledah u naslućeno sunce,
iz kaosa izroni vizija,
privid boga sretnog trenutka.
U očima jantarni sjaj,
svjetli pogled na obali mraka probudi želju,
kao maestral u sutonu dnevne sparine,
razbi tugu odlazećeg ljeta.
Začuh tišinu močvare,
zalutah među lotose, na laticama suze,
na pučini Aheronta odsjaj rađajućeg sunca.
Ljeto, to naglo ljeto, spusti zavjesu, sakri lice smrti.
Jesen je stigla tiho, u vrtu umiru ruže.
Začuh šapat poludjelog srca!
Zvijezde nad tvojim čelom ne mogu umrijeti
jer ljepotom neba okrunjena
u tvom podnožju
rijeka se jutrom oblaći,
a ljubav bdije među zvjezdama
do noći
kada iz tvoje utrobe rikne vulkan nježnosti
i kamenom posteljom
poteće tvoje i moje vjerovanje u
svitanje nove zore.
Dijana Jelčić...
 Oznake: Aheront, haron
|
