Nastajanje...
Otopili se snjegovi… proljeće se objavljuje rađanjem ljepote… topi se vrijeme i gomila u koritu prolaznosti… prelijevaju se sjećanja… događa se potop uspomena… prerasta u ocean snova… uranjam… ronim ljepotom pamćenja…
Na dnu se naziru raskomadane školjke nekih umiranja… umirale su neostvarene želje… ostali su samo ožiljci… vidljivo znamnjenje kraj puta između poznatog i nepoznatog… između početka i bespuća… plovim dubinama bez otpora… bez zastoja u trenucima razdornih zbivanja… prolazim pokraj ruina potopljenih vjerovanja… kulisa stradavanja u zabludama… pored Potemkinovih sela krivih vjerovanja…
Mjesec bdije nad noćnim pustolovinama, stražari nad morem prohujalih tuga… Osluškujem šum vječnih mjena… plima i oseka me njišu u ljuljačci nadanja… i tuge postaju siluete ljepote, znamenje življenog života…
Uklesane u stijenke srca, prelivene patinom sjete postaju svjedočanstva… povijest ljubavi…
Ćutim dinamiku svemira. Pričinja mi se neki nevidljivi virtuoz je zasanjao Bachove sonate. To vjetar svirajući razbija maglu neznanja i dozvoljava da vidim jasne obrise stvarnosti…
Zaustavljam misao u središtu zbivanja i vidim poznate geometrijske oblike kao akorde sonate, prepoznajem govor prirode.
Kazuje poeziju jezicima fizike, filozofije i glazbe.
Razumijem poruku vječnosti… iz postojanja ne proizlazi posjedovanje… Život se događa nastajanjem, a ne postojanjem…
Doživljavam paralelnost svjetova… mi vječno stojimo na vratima između njih… Iza nas se prostire svijet nepromjenjivosti postojanja, a ispred nas se širi svijet stalno nastajućeg… vjekujemo na mostu između između svijeta materije i ideja… iza nas svijet postoji neovisno o nama… on se ne mijenja… u njemu su jednakosti i različitosti postojane… ljepota nepromjenjiva… ispred nas tek naslućujemo igru… izmjenično djelovanje postojećeg i mogućeg…
Gdje se nalazi to moguće?
Mogućnosti su izvan prostor- vremena… skrivene u energetskim poljima bez gravitacije, u kolapsu kvantnog stanja, u raspuknućima jezgrovitih uvjerenja… u vječnom zagrljaju mikro i makro kozma… u Einsteinovim snovima…
Dijana Jelčić
Riječ je o nizu vrlo kratkih, poetičnih priča povezanih motivima sna i vremena. Literarna mu je stvarnost dvoslojna. Prvi sloj je racionalan. Fiksiran je povijesnom ličnošću Alberta Einsteina, tvorca teorije vremena, koji je doista sanjao o vremenu. Ipak, nisu njegovi snovi okosnica knjige. Služeći kao njegov okvir, Einsteinovi su snovi tek neka vrsta alibija za drugi, imaginarni sloj, koji čini svevremenska i sveprostorna stvarnost u koju su zajedno uronjeni i autor i čitatelj. Oznake: einsteinovi snovi
|
