Skrivena stvarnost...
„Znanstveni pogledi prema kojima sam ja trenutak svijeta uvijek su naivni i licemjerni, jer oni podrazumijevaju (iako ga ne spominju) taj drugi pogled, pogled svijesti, u kojem se isprva jedan svijet raspoređuje oko mene i počinje opstojati za mene. Vratiti se samim stvarima znači vratiti se tome svijetu s obzirom na koji je svako znanstveno određenje abstraktno, znakovno i zavisno, poput geografije spram krajolika u kome smo najprije naučili što je šuma, livada ili rijeka.“
“Ne postoji nikakvo izolirano, unutarnje biće! Čovjek je u svijetu, i jedino kroz odnos sa svijetom on spoznaje samog sebe.”
“Ne trebamo se pitati koliko vjerno mi doživljavamo svijet. Ne, jer svijet je ono što mi doživljavamo!”
Maurice Merleau Ponty, Fenomenologija percepcije.
Skrivena stvarnost...
Iza horizonta zbilje, u jezgri početka, zgusnuta povijest svemira.
Iza vidljive istine skrivena stvarnost, poezija vremena.
Robujem li viziji ljepote nedoživljavajući njen stvarni oblik?... poželjeh saznati istinu… odvojiti privid od stvarnosti… oćutit titraje ovozemaljske egzistencije… dotaknut sve njene pojavnosti.
Osjetih kako u srži svega postojećeg, u najtankoćutnijem djeliću bitka bdije tajnovita, jedinstvena, vječna i sveprožimajuća energija.
Među zrcalnim neuronima, u odaji ogleda i odjeka odživjeh vrhunac samoće, prauzrok djelovanja i nedjelovanja, vidljivog i nevidljivoga, uporište i potporu, savršeno, neopisivo i neizrecivo, beskrajni ocean kosmičke svijesti…
Je li to varka iznjedrena iz duše svemira?
Skrivena stvarnost u dubini mog pogleda, zabluda svjesti, prevara osjetilnosti i osjećajnosti.
Tek vjerovanje u nešto možda nepostojeće.
Pojavnosti percepcije nas obilježavaju... svatko na svoj način oslikava nutrinu... i svatko od nas drugačije osjeća svijet u kojem živi.
Nevidljiva svjetlost kukiča svijet vidljivog. U ovitku čežnje misli dolutale s prapočetka, s izvorišta ljepote.
Mjenja se reljef sive tvari, misaoni režanj ključa znatiželjom, čuđenjem i bogatstvom osjećajnih slika.
Porinuće uma u carstvo neizračunjive bitnosti,
u svijet naslućujućih mogućnosti vječno nastajuće stvarnosti.
Nad tijelom pojavnosti metafizika svijesti, balada prošlosti i zornica budućnosti.
Divno je ovo svitanje!
Dijana Jelčić
Oznake: Fenomenologija percepcije
|
