Sreće zlatne, srebrne...
U djetinjstvu saznah što su iluzije, što je glumište, tko su glumci. Odrastah na graničju imaginarija i zbilje, sazrijevah u paralelnim svjetovima. U svijetu snovitosti susretah zbilju iznjedrenu iz duša pisaca i pjesnika, slivenu u duše glumaca. Dotaknuh nevidljivi svijet sna i privida, lice i naličje, obraz i obrazine života. Zaronih u žarište dublje od istinske vidljivosti. Osjetih kako plač i smijeh dolaze iz nutrine, iz emotivnog uma, iz galerije tragičnog i sretnog pamćenja, iz zrna srca u kojem se gomilaju osjećajna sjećanja. Proživjeh umiranje na sceni, uistinu osjetih doživljaj prolazne smrti, katarzu svijesti, oslobađanje iz okova čvrste materije.
Ringelspiel života se vrti, nevidljivi bubanj najvaljuje dolazak prodavača iluzija. Promatram mađďoničara i njegov šešir, sav u crnom iluzionist, njegove ruke kriju snove na dlanovima.
To je igra za sanjare, ali što je ljubav?
Zaboravimo sve što drugi govore, zaboravimo sve što smo ikada čuli o ljubavi jer tuđe riječi su samo preplanulost od ljetnog sunca ili rumenilo od zimskog vjetra ili dobro napravljena frizura ili kupljena haljina.
Ljubav je uzburkano i mirno more, tihi ocean pun kapljica sna, titraji svijeća i miris ruža, med na usnama, sol na tijelu, ljubav tka uspomene, sjećanja na pješčane plaže, trgove cvijeća, nedelje u kojima se ne radi ništa, ponedeljke koje ne želimo, nesnosne glavobolje pred kišu, neplačeni računi, nekupljeni željeni auto, nedobivena biserna ogrlica...
Na sceni života Krležino kraljevo sudbina...
"Sreće, zlatne, srebrne, sreće....." ciganka sa škrinjom sudbina prelazi rampu i dolazi do mene. Pružam ruku i na dlanu mi zatreperi kupljena istina.
Ljubav se rađa u snu i sjeni, u pjesku i pjeni, morskoj soli na tijelima, u zanosu koji ostavlja med na usnama.
Ciganka se smiješi i odlazi. Majčin glas titra u zraku.
"Sreće, zlatne, srebrne, sreće..."
Dijana Jelčić
fotografije... prve dvije iz arhive dramskog teatra Gavella... treća, moja mama kao ciganka proročica u Krležinom Kraljevu...
četvrta... teatar od Gustava Klimta...Oznake: Krleža, Kraljevo, sreća
|
