dinajina sjećanja
subota, 16.12.2017.
Trag ljubavi u beskraju... Zdravko Odorčić i Kultura snova... carstvo srodnih duša i svijet pjesništva... slijed godina i zajedničkih zbirki... poslanje pjesnika ... sljubavlju i pjesmom svim na svijetu mir veselje... Kao povratnica iz Švicarske bijah izgubljena u traganju za utočištem za moje snove... a onda u jesen 2013 na Gornjgradskom festivalu susretoh Zdravka i kulturu snova... upoznah pjesnikinje i pjesnike... udomili su me... Hvala ti Zdravko... divna je ova postojanost kulture snova... Večeras će Zdravko otvoriti promociju naše zajedničke zbirke... ovim riječima... Dobra vam večer sanjari... neka nam bude dobra... s ljubavlju Dijana Jelčić  Trag ljubavi u beskraju… Ljubim djelić neba na kojem si ti, ljubim te planetarne poljane u kojima nema druge zvijezde do tebe. Ti umnožavaš svemir i širiš miris ljubavi uzdrhatlim srcem. Tvoje oči su jedino svjetlo koje imam, miris rasutih zvijezda u perivoju duše. Tvoja koža, taj nježni pamuk neba, drhti kao što je drhtav put zvijezde repatice u ovoj svetoj noći. Ti si kći beskraja, imaš tijelo nebeske plivačice, jahačice lahora, sijačice sreće, ti mirise pretvaraš u cvjetni prah kojim odaju pretvaraš u peludnicu žudnji. Mirisom mandarina i naranči osjećam tvoje dodire, a tvoje oči uzburkavaju valove žudnje za tobom. Skidam odoru nepostojanja, postajem trag mjesečine u tvom oku. Ljubim ti usne od gorućeg svijetla i osjećam mirise vanilije, cimeta i meda u sjeni tvoga pogleda. U kaminu pucketa vatra i širi miris borovih grančica, na stolu dogorijevaju svijeće. Žudnja u očima i želja na usnama. Mirisom tišine, ljubavi i mira opijeni, vidješe zvijezdu padalicu. Uzdiže se i pada…Uzdiže se i pada…Ostavlja trag svijetlosti, trag ljubavi u beskraju neba… Dijana Jelčić... moja pjesma u zbirci napisana davnih osamdesetih godina prošlog stoljeća.  |
