Povijest govori da je staklo otkriveno još 5.000 godina prije Krista. Legende kažu da su ga otkrili Babilonci, Feničani, Egipćani, ali ništa od toga povijest nije potvrdila. U razdoblju od 1.500 godine prije Krista do 500 godina poslije Krista tehnikom fuzije izrađeno je bezbroj posuda, ukrasa, nakita. Tehnologija fuzije se održala do danas. Kod odabira stakla mora se provjeriti kompatibilnost tj. koeficijent rastezanja i stezanja, da ne dođe do njegova pucanja.
Jasmina Vrljić, draga prijateljica, igračica staklenim perlama stvara novo staklo, njeno staklo. Oslikavanjem i dekoriranjem staklom u prahu, pigmentima, staklenim listićima, granulama, štapićima, staklom u boji, unikatnom čarobnosti utjelovljuje ljepotu svoje nutrine. U njenim rukama staklo dobija oblik, a u dodiru s toplinom dušu. Zamolila me je da napišem osvrt o njenom umijeću za katalog njenoj izložbi...
Darovala mi je Anđele, uz kratak uvod u svijet kristala darovah joj pjesmu...
Sanjačica stakla…
Iz raznovrsnosti ljepote
izranja univerzum svjetlosti i boja,
svijest umijeća
umjetnice.
Osluhnuh šapat vjetra
u krošnji vremena,
začuh uzdah stakla,
očutih moć vatre.
Poželjeh
gledati u plamen,
odgonetnuti porijeklo
i osloboditi se strahova
od pakla,
od plamteće sfere
bolnog umiranja.
Titraji kristala
zaustavljeni,
zaobljeni,
kvadrirani,
uranjaju u
vizualni režanj,
izazivaju
znatiželju,
divljenje,
titraje neurona,
umrežavanje
u pamćenje.
Čujem šapat
ruku,
nepostojeći jezik
sanjačice,
zov njena umijeća,
vatru nastajanja,
tihovanje šutljivih
učtelja
utkanog u prah,
u vrtlog
svevremene
zavojnice
otišlih
i dolazećih
stvaraoca
kristalne
ljepote.
