Nemjerljivost...
U tvom pogledu naslućujem nadolazeći uragan, kovitlac strasti koja ruši svrsishodnosti, geometriju osrednjosti, arhitekturu bezumlja. Šutimo, gledamo u daljinu, vidimo ono izvan pogleda, tek odsanjano dolazeće.
Sporazumjevamo se mislima, čujemo nepostojeće riječi, ćutimo još nerazotkrivenu istinu prapočetka. U tvojim očima iskra još neviđenog krajolika, pejsaž neoslikan na zemljovidu, panorama zaobljenog prostora, dimenzija vremena.
Živimo neopisivost postojanja, neizgovorljivost događanja. Šutnja neumanjuje ljepotu doživljaja. Srce mijenja ritam, zaboravlja pokoji odkucaj. Pričinja mi se i planet se brže vrti, ubrzava tijek trajanja, mijenja oblik bivstvovanja.
Uranjamo u nepostojeće sada, u još nepojmljive sfere zbilje, u carstvo zlatne svijetlosti.
Tu si, nestvarno stvarna, iza koprene trenutka vidim tvoje obrise… narušavaš muk.
Ti si nestvarno stvaran, misao, metafora bliskosti u metafizičkom bestijariju uzburkanog uma… zaobljujem trenutak.
Prepoznajem te po uzbuđenju…
Osjećam te čežnjom i snom…
Tu si, živiš u poeziji suza…
Trajemo između uzdaha i izdaha, između odkucaja srca…
Bliskost se ne mjeri riječima…
Nemjerljiva je…
Dijana Jelčić
Oznake: bliskost
|
