Ti jesi što u srcu nosiš...
Srce, ljubav i vječna svjetlost našeg postojanja ozrcaljena u poruci anđela kojeg od supruga dobih na dar...
U ovoj plodnoj jeseni zbrojenih godina ulazim u svijet iza zrcala stvarnosti, u galeriju sjećanja, u bezglasje čudoriječja, u odaju tišine u kojoj ljubav život sanja. Njen odraz, ta stahopoštovanjem i iskustvima prožeta ljepota, ljubav, ta istina istinom ogrnuta svakim novim svitanjem život životu daruje. Osluškujem zvuk campanile. Kampanom svijesti odjekuje zornica naćetoj godini. Budim se u skutima sna, izranjam iz oceana lijepih privida. U tvojim očima se zrcali novozorje i ljubav.
Kao bezvremenost u svevremenosti postojanja, kao sretan trenutak u bisernoj niski vremena, svako jutro kada još sretno snena uronim u dubinu tvog pogleda, u jantarnu svjetlost tvojih očiju, rapsodiju boje lijepih privida,
odlučujem se uvijek iznova za ljubav.
To je svaki puta nova nježnost ćulnosti, čujnost u kojoj odjekuje stara, to je raskrižje puteva sudbine i
rondo staza vječnosti.
U srcu uznemirenom ogleda se tvoj lik i ja ćutim, dakle postojim i volim.
Svaki novi trenutak je nova istina, alkemijsko vjenčanje, Helio i Luna u zagrljaju
svijest i podsvjest u milovanju.
Srce, fontana svjetlosti,
izvorište rijeke uspomena,
Ciborij svete krvi,
Kalež vjerovanja,
Zrcalo istine,
Tvoja i moja slika
Titrave u suzama neba,
blještave u kapljicama sunca,
sretne u kristalima sna,
sjedinjene u osjećanju osjećaja,
u ljepoti života pretvorene u ljubav.
Dijana Jelčić... jedna iz memorije srca... malo sladunjava ali moja...
ovu kičastu fotku dobih na dar... ali poručuje... zatvorimo svoje vrijeme u srce... tu ga najbolje osjećamo...
Oznake: dan poslije
|
