Put iz sna...
Dijalog iz poetske drame... Ako sutra nikad ne dođe... i čestitka...
"Poput školjki ste punih bisera
a izbacujete samo gorak okus sedefa
kao da su vas izbrazdale ruke starog ribara"
"Tvoje ruke pune ljubavi
Izvadile su nas iz školjke traženja
Nadvila si se nad nas
I grliš nas sjajem sedefa..."
Dok ove riječi ne dobiju smisao kroz koji sat
Ovdje ti želim sretan...najsretniji rođendan!!!
Volim te .... moja DiDi... tvoja Laura...
Elegantno odlazi noć, crna pantera. Svjetlost uranja u san, ucrtava put ka svitanju. Zlaćani muk iskri nježno tkanje, veo nad koljevkom rađanja. Lepršam stazom iz snovida u snovitost, u ekliptiku svakodnevice.
Pričinja mi se… leptir sam u kukuljici vječnosti, koračam putevima svile, uranjam u Mnemozininu rijeku, u kapi dolazećih i odlazećih sjećanja, u kovitlac vremena.
Nad spoznajom bdije pamćenje. Odbijam mogućnost uspoređivanja, dozvoljavam stvaraocu svijesti crtanje novih ikona u galeriji uspomena. Izašla iz tkanice sna zlaćana nit se uvija oko budnosti, umrežava iluzije svakodnevice. Izvija se do azurnog svodovlja i pokazuje mi da sam tek djelić, tek titrajuća struna u tkivu Svemira.
Prisjećam se davnih maštarija. Bila sam podanica Mjeseca, ljubavnica Sunca, igračka vjetra u oluji ruža i pustolovka na zvjezdanim stazama. Možda sam bila i zrno pijeska u dalekoj Sahari, vlat trave u prostornosti prerije, kap vode na Jerihonskoj ruži, suza u oku eremita.
Možda, toga se ne sjećam. Ne poznajem sve postaje rodoslovlja, ne pamtim sva zaustavljanja na putu iz sna u moć ovog trenutka.
Još uvijek ne mogu prepoznati tajanstveni “kod” genoma…
Dijana Jelčić “Mostovi pod kojima se budim” zbirka prozno- poetskih tekstova ...1987- 2007... tiskano Zagreb, 2014.
Kažu da se Pustinjske ili pjeskovite ruže nježan i osjetljiv fenomen, kažu da su one prirodno remek djelo u kojem se isprepliće igra vjetra, pijeska i vode.
Stopljene Vas dvije u jednom činite ovaj svijet bogatijim.
Sretan Ti rođendan draga ... tvoja Lidija
Oznake: Mostovi pod kojima se budim
|
