Razgovori i maštarije...
Klatno vremena otkucava prolaznost… nebom se razlilo sivilo sjete… smjena godišnjih doba… jesen objavljuje svoj dolazak melankoličnim zastojima svjetlosti u krošnjama… prelamanjem u nove boje… sunčani smiraj će najaviti ravnodnevicu… i uranjanje u carstvo Vage…
Hoćemo li i u ovoj jeseni održati sklad dnevno- noćnih sanjarija?... hoćemo li znati održati harmoniju zbilje i snova, ravnotežu misli i osjećanja, odnos zakona zlatnog reza u nesimetričnoj simetriji postojanja?
Jesen mirisom kestenja i dunja oduvjek najavljuje prisnost sa prohujalim vremenom… budi sjećanja na dugačke večeri i naše razgovore… naša misaona sučeljavnja… i naše maštarije…
Zaustavljeni u odmaku od vječnosti… spušteni na tlo zemaljskih zbivanja mi ponekad koristimo onozemaljske metafore kao premosnice među trenucima… dotićemo se legendi… kvantiziramo do najsitnijih struna energije… teleportiramo se na mjesta koja nisu obilježena na globusu… kao bogovi sa Panteona odlazimo i vraćamo se u vrijeme… skidamo tjelesnost i lebdimo kroz Danteove krugove… kroz vremenske zone do postojanja na Elizejskim poljanama…
Iz naizgled besmislenog čavrljanja niočemu izranja bitnost bliskosti… ispreplitanjem misli kukičamo stvarnost… otvaramo još neispisane stranice naše životne priče… održavamo vatru na ognjištu uma… ognjilo žudnji na oltaru osjećanja… iskričavu svjetlost na nebu svijesti…
Ništa nije nestalo u zaboravu… sva uzbuđenja i svi preskočeni otkucaji srca… sve su to tragovi u koridorima pamćenja… znakovi na stazi sjećanja… amuleti u riznici uspomena…
Veselim se jesenjim sutonima… naše vraćanje iz stvarnosti u snovitost… dočekuju nas Anđeli i tišina dnevne sobe koju narušavaju otkucaji klatna zidne ure, poezija kiše, naši razgovori i maštarije…
Dijana Jelčić
Oznake: dolazeći ekvinocij, carstvo vage, moje godišnje doba
|
