Suma godina...
Živimo u vremenu bez vrata,
u prostoru bez zidova,
u beskraju zavijutka,
u tvrđi vjerovanja,
u spletu snovitosti.
Koračamo putem bez račvanja
iza nas proljeća cvjetanja
ispred vrijeme plodnih jeseni,
suma sretnih godina,
svijet iza zrcala zbilje,
galerija sjećanja,
bezglasje čudoriječja
i odeon tankoćutne
tišine.
Kampanelom svijesti
odjekuje zornica
tek načetom trenutku.
Budim se u skutima sna,
izranjam iz privida.
U tvojim očima svevremenost,
u niski vremena sretan trenutak.
Odlučujem se za novu čulnost sa jekom stare.
Osjećam, dakle postojim.
Osjećam i nakon tridesetak godina još uvijek uzdrhtalost srca,
kuželjanje u čestičnjaku uspomena, kovitlac u vrelu istine.
Tvoja i moja slika u zrcalima mladalačkog sna,
u zbilji kolaž vremena, na licima trag vremena.
Dijana Jelčić
prva slika... m. Chagall_over_the_town_1918
Oznake: suma godina
|
