Zavijutak vremena...
Bertold Brecht, Augsburg, 10. veljače 1898. – Istočni Berlin, 14. kolovoza 1956.
Zadovoljstva
Prvi pogled kroz prozor u zoru
Ponovo pronađena stara knjiga
Oduševljena lica
Snijeg, promjene godišnjih doba
Novine
Pas
Dijalektika
Tuširati se, plivati
Stara muzika
Udobne cipele
Shvaćati
Nova muzika
Pisati, saditi
Putovati
Pjevati
Biti ljubazan...
U zavijutku vremena čekah skitnicu, ludu trenutka, kralja bez krune.
Tebe usječenog u pamćenje, uklesanog u sjećanje, ucrtanog
u uspomenu.
Susret i rastanak
pod suncem.
U plavim daljinama
nagnuće sudbine,
u načelu vremena
ritam vjerovanja.
U tvojim očima san i obećanje.
Zapamtila sam.
Voda je dolazila iz zemlje,
u zraku oganj ljeta
i naslućujuća peta esencija.
Zbrajah godine, čitah pjesmu nad pjesmama.
U vjetru osluškivah glas Salomona,
odgovarah srcem zaručnice,
zavoljeh miris smirne,
oazu Judejske pustinje
i ciprov grozd.
Sanjah kuću od cedra
i svodovlje
od čempresa.
Ragovarah sa srnama i košutama,
zaklinjah mjesečinu za blagost njegova sna.
Bio si strast, bila sam žudnja,
bili smo vrtokret dosanjane budućnosti.
Dijana Jelčić
Oznake: Bertold Brecht, zavijutak vremena
|
