Predrođendanski san...
Ljetna noć, pučina ljubičastog sna, dimenzija beskraja.
Postojana beskonačnost, krećem nepoznatim stazama ka zviježđu pod kojem si rođen.
Mjesečarim prividima na obzoru podsvjesti,
dodiruje me nedodirljivo tkivo maštanja.
Kukičam slike na zaslonu sanja…
Ti me slijediš u nenapisane scenarije,
bez didaskalija oživljavamo izmišljaje,
metaforama darujemo istinsko obličje, riječi su nepotrebne,
sporazumijevamo se disanjem i otkucajima srca.
Zvijezde, vjerne pratilice u paralelne svjetove,
u svijetove naših znamenja…
Nad profanom pustinjom sakralna istina,
u carstvu „lava“ zrno vremena,
srce mijenja ritam.
Budi me navala ljepote,
život pod svodovljem nedohvatnih visina,
metaforika snova u moći trenutka,
milovidna svjetlost zaobljuje dimenziju zbilje.
Budim se u skučenosti zemaljske prostornosti,
sretna u sinopsisu života.
Sunce obasjava rampu, zbilja počinje
solilokvijem nutrine…
Zavoli dan u kojem se budiš,
zavoli misli i sjećanja,
dozvoli srcu da diše.
Ti si tu, u tvojim očima isti san…
Sutra će biti istina...
Dijana Jelčić
Oznake: u znaku lava
|
