Zagreb na dlanu...
Riječi oslobođene iz krletke srca, ulovljene u mrežu sunca,
prosute u trajanje huje alejom osjećanja, zaustavljaju se u krošnji misli,
izlijeću kao ptice rugalice i slijeću u prazninu svijeta.
Pjesnici su čuđenje u svijetu,
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari.
Šimić je imao pravo pjesnici otkrivaju tajne Svemira, žive život utkan u poeziju vremena, u trenutak, u titraj oka,
u ovo malo ništa u kojem se zrcali nebo i zemlja.
Zvijezde tihuju, sinoć su dokazivale našu nedjeljivost od kozma.
Zagreb na dlanu, Festival poezije... događala se ljepota, da poezija uspomena daruje snovitost zbilji...
Povrh starog Griča brda,
kao junak lijep i mlad,
smjele glave, čela tvrda,
slavni stoji Zagreb-grad;
August Šenoa
Krštenje bezimenosti...
Trg cvijeća, miris svježeg kruha
i poezija uspomena.
Bio si čovjek bez adrese,
osjećah bliskost dolutalu iz sjećanja,
ćutih je u sjaju jutarnjeg sunca,
u nijemosti prohujalih noći,
u ljepoti gnoze vremena.
Mladost utkana u viziju sutona,
u večeri bistrih voda i postojanje u snu.
Palainovka, miris duše grada,
tragovi naših koraka na stazi ka ushitu života.
Nerazotkrivena misterija igre svjetlosti i sjena,
krhotine tmine ubrizgane u ljepotu
krajobraza uspomene.
Znam, mislili smo jedno na drugo,
na oba mjesta lijepa tuga,
apolonodionizijsko sučeljavanje,
nietzscheansko ludilo,
mudrovanje s čekićem,
umiranje i rađanje Boga,
sumnja u vjerovanje
i tragovi žudnje u očima.
Između sutona i zore oči neba,
nad posteljom lazurni baldahin,
nad koljevkom krštenje bezimenosti,
utjelovljenje svetosti u
ljubav.
Dijana Jelčić
Oznake: Zagreb na dlanu, krštenje bezimenosti
|
