Moja vječna tema...
Dok se svitanje bori
sa ostacima tame
i daleka svjetlost
skida odoru noći
na obali sna,
neka ljubav,
zbilju sanja.
Za mrkim krošnjama
iskri svitanje,
Amor i Psiha,
se u njemu grle.
Zvuci tuge u pjesmi ptica,
miris daljina,
sloboda ubrizgana u
rađanje.
Proročica šapuće o umiranju,
ponosu, prkosu rodoslovlja,
otporu poniznosti,
sužanjstvu i nemoći,
o smjelosti bitka
na rubu vremena.
Ljubav na kušnji smrti.
Ljubavnici
lete u nebo.
U djetinjstvu saznah što su iluzije, što je glumište, tko su glumci. Odrastah na graničju imaginarija i zbilje, sazrijevah u paralelnim svjetovima. U svijetu snovitosti susretah zbilju iznjedrenu iz duša pisaca i pjesnika, slivenu u duše glumaca. Dotaknuh nevidljivi svijet sna i privida, lice i naličje, obraz i obrazine života. Zaronih u žarište dublje od istinske vidljivosti. Osjetih da plač i smijeh dolaze iz nutrine, iz emotivnog uma, iz galerije tragičnog i sretnog pamćenja, iz zrna srca u kojem se gomilaju osjećajna sjećanja. Proživjeh umiranje na sceni, uistinu osjetih doživljaj prolazne smrti, katarzu svijesti, oslobađanje iz okova čvrste materije.
Teatar je svijet u kojem glumac stavlja masku na lice, izlazi na pozornicu i živi neki drugi, ali u tom trenu, njegov život.
Bila sam još dijete i nisam znala što je ljubav, a još manje što je život, ali sjećam se kako sam osjećala čudesan nemir u sebi svaki puta kada se podizao zastor i nakon nekoliko trenutaka tame i tišine me dotaknuo glas lutke od slame koji je najavljivao početak nekog novog sna.
"Sama, ostala si sama..." napuknuta, odbačena i napuštena igračka je oživjela ljepotom pokreta.
"Zar je ljubav pjesak i pjena?" upitah nepoznatog igrača svijetlom i tamom.
Tama i tišina, tišina, poetična tišina nečujnog dijaloga s nepoznatim, ona i on i lutka od slame i ljepota Kaštelanovog sna.
Ringelspiel života se vrti, nevidljivi bubanj najvaljuje dolazak velikog prodavača iluzija.
To je igra za sanjare, ali što je ljubav?
Ne slušaj tuđe istine,
jer
tuđe riječi su samo
preplanulost od ljetnog sunca
ili rumenilo od zimskog vjetra
ili dobro napravljena frizura
ili kupljena haljina
ljubav je kao život
san i sjena,
ona je pjesak i pjena
neuhvatljiva i nezaustavljiva,
treperava i uvijek drugačija.
Osjetih Ljubav kako ostavlja tragove pjeska i soli na tijelu, osjetih je kao pjenušavo i mirno more i zaplovih u ocean satkan od kapljica sna.
Postoji li ključ za ljubav?
Je li to strast, mudrost ili tananost želje?
LJUBAV JE sve
tišina sjaja svijeća
miris ruža,
med na usnama,
pjesak i sol na tijelu,
ljubav su uspomene,
ljubav je sjećanje na
pješčane plaže,
pjenušavo more,
ljubav je
neuhvatljiva i nezadrživa
jer ljubav je život
san i sjena
čudesna kao
pjesak i pjena.
"Život je san, Kraljevo sudbina, Veliki svjetski teatar i ljubav" šapnu Svijet odlazeći na početak sna.
"Sreće, zlatne, srebrne, sreće....." ciganka sa škrinjom sudbina prelazi rampu i dolazi do mene. Pružam ruku i na dlanu mi zatreperi kupljena istina.
Ljubav se rađa
u onom ti i ja,
u paru odgovora,
u ljubičastom sutonu,
u buketu poljskog cvijeća,
u snu i sjeni,
u pjesku i pjeni,
morskoj soli na tijelima,
u pjenušavom zanosu
koji ostavlja san i sjen na usnama.
Ciganka se smiješi i odlazi. Njen glas titra u mom srcu.
"Sreće, zlatne, srebrne, sreće..."
Nezvana ili zvana? Kako dolazi ljubav?
To je igra pijeska i pjene, neuhvatljiva, nezadrživa, nazustavljiva, ali uvijek iznova, iz trena u tren, tajanstveno lijepa i prisutna ljubav.
Dijana Jelčić
Pijesak i pjenaOznake: Teatar, glumac, ljubav
|
