Dijalog u noći pred Valentinovo...
13.02.2017 Valentinovo KULTure sNOVA by Zdravko Odorčić...
I prošlo je... tako se dugo čeka, a tako brzo prođe svako okupljanje duša stiha.
12 drzava, 201 pjesnik zastupljen u zbirci, 84 prisutnih večeras.
84 srca kucalo je kao jedno, a to može samo poezija.
To može samo Kultura Snova.
To mogu samo oni kojima je duša čista poput lista papira, prije nego na njemu otisnemo žig vječnosti...a otisnuli smo ga i večeras...
Nikada nisam mogla opisati stvarnu jačinu emocije, ne mogu ni ovaj puta...
Samo znam, opet sam ispunjena i nahranjena zagrljajima...
Veliko bravo Dijana Jelćić na osvojenoj nagradi za najbolju pjesmu u zbirci!!
Laura Klapka
Lutali smo svijetom izmišljenim. Iluzija nas je usidrila u beskraju odsanjanih slika, odnijela zvukovima mjesečeve sonate u čaroliju opsjenara.
Nismo spavali, sanjali smo prošle i buduće zagrljaje. Bili smo putnici vremenom,
a bili smo u ovome ovdje i ovome sada. Osjećali smo milovanje lica svemira,
dodire anđeoskih bića i dozvoljavali suzama sreće da nas odijevaju u kristalne odore nepostojanja. Odnosio si me u zaborav, prepuštao valovima pučine žudnji,
a ja se ogledala na tvojim dlanovima.
Postojao si i nisi dozvoljavao da prolaznost pretvori naše pokrete
u služenje strastima, odijevao si ih svilenim koprenama tvoga svijeta.
U sladoru tvojih usana osjetih nastajanje nove stvarnosti.
Pjesmom nepoznatog podrijetla šaptao si nepostojeće riječi.
Ti ružo brojanice,
ti kćeri perivoja,
divlja jabuko rascvjetana,
iz vilinske šume iznjedrena.
Tvoj je glas uranjao u sve djeliće tijela. Čula sam ih kožom.
Iskrila je ružinim uljem i mirisala tvojim dlanovima.
Ti si zipka stokratnosti, šapnuh ne znajući što govorim.
Ti si dvorac uzvišenosti,
zamak utopijskog sjaja,
rijeka zavodnička,
široko,
veliko more svemogućnosti...
Govoriš nepostojeće riječi,
govoriš ustima sjemenosnim,
usnama spasonosnim
ti divlja ženo iz pitomih oaza.
Izbacili smo riječi iz ravnoteže, predali ih vrtloženju milovanja
i lovili ih osmijesima u mrežu izbačenu iz utrobe žudnji.
Ova noć je ostavila trag u fjordovima hladnih mora,
titraje riffova u beskraju svemira, uvukla se u svjetlosnu planinu,
zaiskrila u kristalnoj piramidi vječnosti,
ugnijezdila se u zidove hrama oko kojeg sam se ovijala
kao lovor u rana svitanja.
DIJANA JELČIĆ
Oznake: Valentinovo. povelja, najljubavnija pjesma
|
