Ni za jednu životnu stazu ne postoji vodič, svaka je neispitana, neponovljiva, zato je u životu avantura pravilo, a ne izuzetak, jer je putovanje kroz neispitane predjele, koje nitko poslije nas ne može ponoviti, sve se staze potiru, uvijek nanovo se stvara nova konfiguracija, uvijek se ukazuje drugi pejzaž, druga klima, za svakog posebno.
Tišine, To je roman o čovjeku koji izlazi iz rata, koji je u ratu izgubio sve i u kome nastaju strašne tišine na prelasku iz jednog života u drugi. Meša Selimović
Iz vremena oluje ruža i ubitačne tišine, na prelasku iz jednog života u drugi si me odveo u dolinu zelene rijeke, u močvaru, u carstvo Tacite, boginje tišine i neprijateljice grubog govora. Slušali smo njene bezglasne titraje. U njenim prozirnim koridorima smo susretali ptice čudesnih boja, družili se sa lotosima koji su nas, otvarajući svoje nježne latice, pozdravljali tišinom. Usidrili smo čun u središtu njena carstva i promatrali put sunca od istočnog ka zapadnom nebu. Divili se njegovoj igri sa tužnim vrbama i bijelim brezama.
S neba je kapnula tišina podnevnog sunca i ubila sjenke koje su se, do tog trena, zrcalile na površini vode. Iz obližnjeg šaša je u vidokrug dolutala vidra i razbila na trenutak taj tajanstveni ugođaj. Liske poletješe u beskraj pretačući muk u lepet svilenkastih krila.
Zagrlio si me i upitao, jesi li čula tišinu? Vidjela sam njenu nevidljivost u sonati sna, odgovorih utapajući se kao leptirica u jantaru tvojih očiju.
Danas u tišini naše dnevne sobe pokušavam čuti ono što sam u onom naglom ljetu naučila slušati. Sunčana svjetlost sa zapada se probija kroz staklo prozora i zaobilazeći me oslikava sjenku moga tijela na parketu.
Ti se smiješiš, osjećaš kako se divim njenoj duljini. U sutonima sama iz sebe rastem igrajući se zrakama sunca. Sjenka mi daruje osjećanje nezaustavljivosti rasta u beskrajnost tišine sna. Otvorih usta pokušavajući izreči to što osjećam.
Stavio si prst na usne. Muk je odgovor tvog osjećaja.
Živimo život pun svjetlosti. Sjenke nas prate. Tišinom potvrđuju postojanje naših ovozemaljskih tijela, ali sjenku tišine ne vidimo.
Nema je, ne postoji sjenka tišine, ona je svjetlost, tankoćutna glazba nutrine i nevidljiva pratilja sna.
