Oda zagrljaju...
Gledaš me.
Umilnost nagiba
tvoga torza nad mojim
i dlanovi kao san,
kao sjena nježnosti
na mom licu.
Gledam te.
Lahor tvojih usana,
kao muk svjetlosti
doseže moje.
Dotiče me nijemost,
zanos obvija
nastambu duše,
ište ognjište,
zapretenu vatru
htijenja.
U tjesnacu zbilje
čujem zvuk cjelova,
nadilazi sluh,
isprepliće se,
nestaje u žudnji.
To ljubav pjeva
blistavu odu
zagrljaju.
Dijana Jelčić.. Nestvarno stvarni... Kultura snova, Zagreb, 2014
Oznake: meunarodni dan zagrljaja
|
