Oročeno vrijeme...
Sudbina se poigravala
strunama tvoga života,
bojala sam se.
Kako opisati tminu
i strunu šutnje?
U prenoćištu straha
umiraše ruže.
Nad tvojim čelom
nepoznate sjene,
okvir pomrčine
uokolo lica.
Oči su bile žive.
Ubitačno nedogađanje,
u čahuri mrtvila
nepodnošljiva izdaja
života.
Pokušah probiti
barikadu, zapreku
protoku vremena.
Kao Orfej potražih
život s druge strane
smrti.
Vladati sobom
najveća je moć.
Nisam se okretala.
Osjetih grč srca,
zaboravljeni otkucaj,
promjenu ritma,
metanoju svijesti
i kraj
oročenog vremena.
Na tvom licu osmijeh.
U vrtu procvjetše ruže
Preživjeli smo kraj vremena i ljudi.
Dijana Jelčić
Oznake: ne ponovilo se
|
