Sjećanja, ti mostovi pod kojima se budim...
"Dijana Starčević piše pjesme odavna. Ona je kao dijete glumice rano dodirnula nevidljivi svijet sna i privida, lica i naličja, obraza i obrazine. A to nije njeno jedino iskustvo. Njena shvaćanja poezije su u žarištu dubljem od površine razine vidljivosti. Izvor ljepote ona traži u zatrpanoj dubini tragičnog pamćenja. Nije jednostavno imenovati unutarnja stanja ali je smisao pjesme upravo u tome da uobliči "to nešto bezimeno što raste..", kako Dijana kaže u jednom stihu...Ova zbirka je bila oproštaj s prvom ljubavi... nastala je ko slobodno disanje srca... to je dnevnik sna ljubavi i vatre... "
dio recenzije Jure Kaštelana iz knjige "Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.
Poklonili su mi ime i boginju, ne ti nisi bio kriv što nisi osjetio da trebam slobodu i da sam ponosna na postojanje boginje u meni. Boginja lova i Mjeseca, je u tebi pronašla zaštitnika svojih lovišta. Nepogrešiva u izboru postala je ljubavnicom mjeseca, a njena ljubav iz noći u noć ljepša, postojanija, nježnija. Ne, ti nisi kriv što nisi osjetio da sam dovoljno jaka da budem slaba i izgubljena u tvojoj ljubavi. Pričali su mi o sunčanom podnevu, o košmaru od straha i želja, o trenutku kada sam poželjela ugledati svijet. Željeli su boginju ljepote i ženstvenosti, željeli su mi darivati ljubav i budućnost, a ja sam već onda sanjala plave daljine i ljubav tražila među zvijezdama. Pričali su mi o prozi moga rođendanai voljeli me nekom čudnom ljubavi koja je u meni gušila iskonske poticaje i ružno pače je zaplivalo uz rijeku nespremno za život.....Ne, ti nisi bio kriv što nisi osjetio da u meni živi boginja lova i mjeseca...
Produljila sam djetinjstvo do ženskosti,
iz sobe pune plišanih igračaka,
noseći pepeo djevojaštva
u buketu bijelog cvijeća
jurnula u život.
Gazeći po snjegu
u lakiranim cipelama
željeli smo sreći odrediti smjer,
podijeliti hladnoću...
Skidao si cvijeće iz moje kose,
stavio ruke na leđa, voljela sam dodir tvoje kože
i sudbinu i decembar i vjerovala plivjući uz rijeku
pobjedit ćemo prolaznost.
Velika srebrna lopta
zapletena u plavoj mreži
čuvarice snova zapali krijesnice,
razbi tamu zaborava.
Čista ljepota
spusti se noćas
prozirnim ljestvama
i dotaknu moj prozor.
Zamagljeno staklo
zasja očima
sreće.
Milovanje svjetla
probudi uspomene
tragovi tvog tijela
oživješe
na ružičastom satenu
pored mene.
Misli su preglasne
za tišinu koju želim,
slavim slobodu,
a nazdravljam s tugom
na usnama gorčina
na ognjištu uspomena
izgara zanji panj,
Noćas je vjetar
odsvirao requiem,
ugasio lumin
na oltaru želja
iz kaleža žudnji
prosuo pepeo
nedosanjanih snova.
Na horizontu vrisnu zora
slaveći Fenixov let.
Trg cvijeća je šutio suncem,
osjetih miris maja
u februaru.
Tvoja sreća
dotaknu misli,
zaustavi želje.
U zrcalu istine
vidjeh siluetu tuge
u odlasku.
Na uglu tvoje i moje ulice
blješti izlog vremena
na policama vrijednosti
sa ceduljicama neprocjenjivo.
U meni žive uzbuđenja
prvih pripadanja
tiha vatra skrivena u
kutovima sjećanja.
Prošlost na granici stvarnosti,
okus izmješanih previranja,
hrana za emociju sreće.
Pozdravimo zajedno izlazak sunca,
neka to bude vjenčanje bez svjedoka,
bez potpisa.
Ne boj se, zagrli me,
neće biti kao nekada,
mora biti kao sada,
odrasli smo,
u našoj ljubavi je snaga.
"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.
Oznake: odakle dolazi ljepota
|
