Grad sunca...
Pod sunčanikom
izgara dan.
Pepeljasta svjetlost
razotkriva
tajnu prolaznosti.
Nad humkom
dana Hoefore
pjevaju žrtvu ljevanicu,
u lazuru noći nestaju
siluete Eumenida.
Pod kupolom ljepote
kaleidoskopska igra
misli i osjećanja,
dana i noći,
Sunca i mjesečine,
godišnjih doba,
žrtvonoša,
pravednika
i trenutaka.
U gradu sunca,
u sjaju sedam
prstenova,
na sceni
teatara vremena
gala predstava.
Premijera.
Reprize neće biti.
Nad nama nebo
prepuno legendi,
sazviježđima
ispisani mitovi,
utjelovljena
božanstva.
U nama
božja iskra,
bitak svjetlosti,
srž dobrote.
Vječnost zaziva radoznalost,
čežnju za otkrivanjem tajni,
vjerovanje u starenje duša
i njihove seobe.
Ljubav, svećenica sunca,
nerazotkrivena misterija,
nedodirljiva, neuništiva,
promjenjiva,
vjekuje u pričama i snovima,
u tugama i žudnjama.
Razotkriva se sjajem zjenica
u vidokružju, u drhtaju srca,
u sutonu i jutrenju,
kaplje s neba,
izranja iz mora,
svjetluca u pjesku,
titra u zraku,
u nama.
Dijana Jelčić... „Nestvarno stvarni“... KULTura sNOVA, Zagreb, 2014.
Oznake: civitas solis, Campanella, zadar
|
