dinajina sjećanja

utorak, 28.06.2016.

Odakle dolazi ljepota...

Čitala sam ponovo Herojske zanose Giordana Bruna... prisjećala se vremena davnih previranja... i davno napisanih tekstova




Promatram lice pisca knjige. Njegove tamne oči me podsjećaju na oči boje sna koje srećem pri svojim maštanjima. Te velike tamne oči mi, pročitanim stihovima, pričaju priču o nastanku ljubavi. Koncentriram svoj pogled na sliku, upijam konture muškoga lica sa fotografije i prenosim ih u svoj misaoni svijet, a onda pokušavam projicirati njegovu sliku na bijelom zidu pored prozora. Moje misli postaju vrpca igranog filma koji očima predajem zamišljenom zaslonu ispred mene.
Kao da sam se našla u Welsovom vremenskom stroju koji me je nosio u vječnost. U tom divovskom trenutku se skupiše sve tvorevine svih ljudskih umova i stvoriše beskrajno kraljevstvo slobode. Nedogled sreće se širio snagom mojih misli koje su se sjedinjavale sa snovima praotaca i očeva čovječanstva.
U mimohodu slavnih prepoznah oči boje sna u likovima koji su uvijek obilježavali epohe. Bio je pastir, filozof, znanstvenik, pjesnik, bio je misao, spoznaja i ljubav, bio je san i java u tom trenu beskraja i slobode. Sve je bilo nestvarno, ali dodirljivo u isto vrijeme. Vidjeh sitne strune univerzuma kako titraju u mojim mislima, začuh muziku sfera kroz koje sam prolazila. Pobratimstvo duša u univerzumu se događalo pred mojim očima i u meni.

"Tko je taj čovjek kojeg sve češće srećem u snovima, je li on znanstvenik i pisac poetičnih stihova o nastajanju svjesne spoznaje, dječak očiju boje sna ili je to samo moja zamisao o njemu?" pomislih vraćajući se u stvarnost...

sveti gral







Odakle dolazi ljepota...

Ti neznaš kako izgleda soba
u kojoj te volim,
neznaš
odkuda pozdravljam
rađanje zvijezde,
moj put k tebi.

Jauk utrobe svemira
urlik kaosa,
porođajne muke prostora
i
vrisak trenutka.

Priča postanka,
iza sedam brda,
sedam dolina
osmoga dana,
u sazviježđu Lava
rodio se pjesnik.

Osjećam iskušenje vremena,
Venera iskri mir sutona,
psi laju, a kravane prolaze,
Danica objavljuje svitanje.

Sanjala sam poeziju vode,
konjanika na cesti ka Cordobi.
polja Andaluzije,
puteve pitanja,
staze odgovora.

Hoću li stići
u dolinu zelene rijeke?

Tišina bezglasja,
misaoni muk,
u lazuru neba
odgovor.

Nestvarno stvarni trenutak istine,
pronašli smo izvor ljepote...

živimo ga...

Dijana Jelčić




Oznake: odakle dolazi ljepota, nestvarno stvarni, Giordano Bruno

- 07:37 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>