Govor tijela...
"Nevidljiva putanja gravitacije oslobađa kamen.
Nevidljivi ponor Ljubavi oslobađa čovjeka."
Saint-Exupery
Volim besane noći,
jezik zvijezda,
govor zlatne tišine.
Volim zvukove dana,
pjesmu ptica,
huk breza,
muk cvijeća,
šutnju mirisa.
Volim budnost života,
tvoju blizinu,
i dijalog naših tijela.
Osmijehom mi odaješ
tajnu tvoga rodoslovlja,
razotkrivaš vrtložnicu
tvoga genoma,
očima pričaš priču porijekla,
raskrinkavaš misteriju
trnovite putanje ka zvjezdama.
Zagrljajem tihuješ
jezikoslovlje ljubavi,
bezriječno postojanje
njenog svejezičja.
Tijelo je hermenaut,
prevodioc i tumač
osjećanja.
Koža razumije,
sluša, sjeća se, pamti,
a usne cjelovima
uspavljuju i bude svijest.
Dlanovi puni sjećanja,
čuvaju nevinost
prvih milovanja,
tajne obrisanih suza,
na njima vjekuju
obrisi uspomena.
Na rondu zabluda,
na stazi odustajanja,
umjesto tvoje poezije
i mojih mudrovanja
tijelo uranja u tajne
baroknog pjesništva,
postaje jezikotvorac
nutanje tišine.
Sjene naših pokreta iščitavaju poruke,
rješavaju rebuse,
novim obličjem tjelesne poetike,
bezriječnom metaforikom čula,
tankoćutnim dodirima,
nagomilavanjem nježnosti,
manirizmom žudnji
premošćuju
usjekline neshvaćanja,
provalije nesporazuma,
ponore tuga.
Raskošna je ljepota neizrecivosti,
razumljivost govora tijela.
Dijana Jelčić
slike... Salim LjumaOznake: govor tijela..., umijeće pokreta
|
