Sa zrnom soli...
Bojala sam se bdijenja Harona,
na obali Aheronta vizije boga smrti.
Na obzoru svijesti vidjeh bljesak
dolazećeg suncostaja.
Na vratima ljeta
zrno soli,
mudrost vječnosti.
Proljeće je
odplovilo rijekom
vremena,
ostali su tragovi.
Zov daljine,
šum orgulja
uranja u sluh,
guši romor
Aheronta.
Pijesak na koži,
moć ovostranog,
sjaj sunca,
tvoj dlan
i miris mora.
Zrno soli
na usnama,
okus poezije oceana,
i poljubac.
Zaboravljam Harona.
Dijana Jelčić
fotografije izradila i darovala mi @LastavicaOznake: suncostaj, ljetni solsticij, Aheront, haron
|
