Noć knjige...
U mirisu
osjećam strogost
umilne nježnosti,
tankoćutnost misaonog blaga.
U obredu mudrosti
slika secesijske odaje,
tišina vremena,
dar vječnosti smrtnicima.
U raskoši osjećanja,
nazirem vedrinu svijeta,
nisku privida u tvojim očima.
slijeva se ljepota
u rijeku svete muzike.
Budi se noć knjige,
u njenim njedrima
gomila ljepote.
Izranjaju sjećanja,
maštarije i prošlost,
jučerašnjica kao miris
dolazećeg maja,
mjeseca poezije ruža.
U zraku osjećam želje,
čujem glasove iz davnina,
naslućujem otkrivanje tajni,
odgonetanje mudrosti.
Na Parnasu slavlje muza.
Bliske i daleke,
tajanstvene
kao rađanje zvijezda,
kao kozmogonija
sa odmakom u vremenu
one tisućljećima
bdiju nad nadahnućima,
slijevaju ih u riječi,
ukorićavaju snove,
ne dozvoljavaju
Letti da proguta davna osjećanja.
Noć knjige,
svetkovina uma,
neprocjenjivost blaga
skupljenog u titraje
čitajućih duša.
Noć prepuna
ljepote i
poezije.
Dijana Jelčić
Oznake: NOĆ KNJIGE
|
