Let sa oblacima...
Krenuh stazama izmaštanog svijeta,
besmrtnom poezijom usnulih sanjara,
uzletjeh u krošnju razgranatog vremena,
uronih iza oblaka,
dotaknuh veo istine,
tajanstvenu koprenu što skriva
sva neodživljena uzbuđenja,
univerzum anđela vatre.
Oćutih rasipanje strasti,
osjetih bdijenje u snu,
lucida trenutka,
susret sa kratkom smrti,
povratak u budnost i
buđenje sunca,
Divno osjećanje,
umjeće letenja sa oblacima
nad pučinom vječnosti,
nad pjesmom mora
uvijek istom,
a drugčijom.
U dubini snovida
bljesak jutrenja .
odraz života,
romor prolaznosti i trajanja,
susret noći i dana
blaga bliskost usana,
a nad zagrljajem
neumitnost slijevanja
vremena.
Dijana Jelčić
Oznake: i pad je let
|
