Divno je, divno
Sklopiti oči, a tamo, s neba,
Glatko se duga otegla traka
I mekano plazi niz trepavke tanke
Draškajuć blago zavjesu svilenu.
Između mene i između svijeta...
Silvije Strahimir Kranjčević... Iza spuštenijeh trepavica...
Pružih ruku
ka izlazećem suncu,
pitoma kao ljubav
bijela ptica
sleti na dlan.
To je kumra,
šapnu pjesnik.
U njenim očima
privid,
Kumranski svitci,
obala Mrtvog mora
i obris tajanstvenog
grada.
