Kraći uvod...
Sjajnu pjesnikinju Dijanu Jelčić-Starčević dugo već znam na netu. Sjećam se, netom što sam ju bio uočio, poezija je njena, kao rijetko koja do tada na prostorima virtuale, svojom poetikom, neposrednošću i sugestivnošću krajnje lirskoga subjekta, ali i nadasve svojom raspjevanošću, u meni u tolikoj mjeri bila izazvala radosti i zanosa da sam joj, umjesto uobičajena komentara, bio napisao sonet, a kojega će, kasnije, Cvjetko Milanja, inače ponajbolji analitičar hrvatskog pjesništva, uvrstiti u knjigu mi izabranih pjesama „Put do mora“.
Naravno, taj ću sonet „Da bi se dušu“ i ovom prigodom objaviti, dakle, uz još jedan moj sonet s naslovom "Dijana i Zdenko", kojega sam napisao i posvetio njoj i njenom cijenjenom i nadaleko poznatom suprugu, po zanimanju glumcu, a, u novije vrijeme, po vokaciji, i kao romanopiscu Zdenku Jelčiću, jer su, kao tandem, ono jednom bili prvi stigli uvažiti jedan moj sonet na zidu:
DA BI SE DUŠU …
Dijani Jelčić-Starčević
Da bi se dušu opilo ljepotom,
iz njena srca valja piti riječi,
jer svaka je pjev i svaka liječi;
a ne stigneš li, opet si za plotom.
Ne znaš li živjet s njenim zlatnim mottom:
Izdrži, srce! i kad je kraj svijeći,
svjetlost će zgasnut i ti ćeš, puzeći
tminom ogrnut, skroz zalutat potom.
Ali, ne kloni dok su ispružene
ruke joj spram tebi ma bilo tko si,
časne i tople, s nebom udružene.
Eno ti hrle mekanošću perja
vjeru osnažit sa suncem u kosi!
I kada plane grimiz predvečerja,
ćutjet ćeš ljubav što te, sretnog, nosi …
DIJANA I ZDENKO
Posvećeno srcem
Unikatni bračni par,
kojeg krasi um i vid,
velika je za me stvar –
prvi stigne na moj zid.
Kada čitam Dijanu
duša mi tad vibrira,
dok Zdenkovu pak stranu
vedrina definira.
Stog su na virtuali
blagotvorna dva stvora
kojim nikad ne fali
duha i dobre volje,
pa i za mene s mora,
da nam je vazda – bolje!
Zahvalih se... dragi Roko Dobra, poštovani pjesniče... hvala vam iz srca punog poštovanja i ljubavi...
Odgovorio mi je... Hvala i Vama, poštovna i draga poeteso Dijana, ali i Vašoj poeziji, koja je "krivcem" za sonete koje sam Vam posvetio. Usput bih se ispričao što sam u objavi (u sonetu) na Vašem zidu vrlog Zdenka imenovao Zvonko. Evo, upravo sam na profilu Vam ispravio pogrešku, a, usput, razgledao sam i čudio se onom Vam obilju aktivnosti na fejsu ...,
tko može tom dijalogu odliti... usrećio me jučer dragi prijatelj... usrećuje me još uvijek... veselim se dolazećem susretu
kraći uvod
Oznake: Roko Dobra, sjaj oriona, Priznanje, zahvala
|
