Marketing
Kraći uvod...
Sjajnu pjesnikinju Dijanu Jelčić-Starčević dugo već znam na netu. Sjećam se, netom što sam ju bio uočio, poezija je njena, kao rijetko koja do tada na prostorima virtuale, svojom poetikom, neposrednošću i sugestivnošću krajnje lirskoga subjekta, ali i nadasve svojom raspjevanošću, u meni u tolikoj mjeri bila izazvala radosti i zanosa da sam joj, umjesto uobičajena komentara, bio napisao sonet, a kojega će, kasnije, Cvjetko Milanja, inače ponajbolji analitičar hrvatskog pjesništva, uvrstiti u knjigu mi izabranih pjesama „Put do mora“.
Naravno, taj ću sonet „Da bi se dušu“ i ovom prigodom objaviti, dakle, uz još jedan moj sonet s naslovom "Dijana i Zdenko", kojega sam napisao i posvetio njoj i njenom cijenjenom i nadaleko poznatom suprugu, po zanimanju glumcu, a, u novije vrijeme, po vokaciji, i kao romanopiscu Zdenku Jelčiću, jer su, kao tandem, ono jednom bili prvi stigli uvažiti jedan moj sonet na zidu:
DA BI SE DUŠU …
Dijani Jelčić-Starčević
Da bi se dušu opilo ljepotom,
iz njena srca valja piti riječi,
jer svaka je pjev i svaka liječi;
a ne stigneš li, opet si za plotom.
Ne znaš li živjet s njenim zlatnim mottom:
Izdrži, srce! i kad je kraj svijeći,
svjetlost će zgasnut i ti ćeš, puzeći
tminom ogrnut, skroz zalutat potom.
Ali, ne kloni dok su ispružene
ruke joj spram tebi ma bilo tko si,
časne i tople, s nebom udružene.
Eno ti hrle mekanošću perja
vjeru osnažit sa suncem u kosi!
I kada plane grimiz predvečerja,
ćutjet ćeš ljubav što te, sretnog, nosi …
DIJANA I ZDENKO
Posvećeno srcem
Unikatni bračni par,
kojeg krasi um i vid,
velika je za me stvar –
prvi stigne na moj zid.
Kada čitam Dijanu
duša mi tad vibrira,
dok Zdenkovu pak stranu
vedrina definira.
Stog su na virtuali
blagotvorna dva stvora
kojim nikad ne fali
duha i dobre volje,
pa i za mene s mora,
da nam je vazda – bolje!
Dijani Jelčić-Starčević
Da bi se dušu opilo ljepotom,
iz njena srca valja piti riječi,
jer svaka je pjev i svaka liječi;
a ne stigneš li, opet si za plotom.
Ne znaš li živjet s njenim zlatnim mottom:
Izdrži, srce! i kad je kraj svijeći,
svjetlost će zgasnut i ti ćeš, puzeći
tminom ogrnut, skroz zalutat potom.
Ali, ne kloni dok su ispružene
ruke joj spram tebi ma bilo tko si,
časne i tople, s nebom udružene.
Eno ti hrle mekanošću perja
vjeru osnažit sa suncem u kosi!
I kada plane grimiz predvečerja,
ćutjet ćeš ljubav što te, sretnog, nosi …
DIJANA I ZDENKO
Posvećeno srcem
Unikatni bračni par,
kojeg krasi um i vid,
velika je za me stvar –
prvi stigne na moj zid.
Kada čitam Dijanu
duša mi tad vibrira,
dok Zdenkovu pak stranu
vedrina definira.
Stog su na virtuali
blagotvorna dva stvora
kojim nikad ne fali
duha i dobre volje,
pa i za mene s mora,
da nam je vazda – bolje!
Zahvalih se... dragi Roko Dobra, poštovani pjesniče... hvala vam iz srca punog poštovanja i ljubavi...
Odgovorio mi je... Hvala i Vama, poštovna i draga poeteso Dijana, ali i Vašoj poeziji, koja je "krivcem" za sonete koje sam Vam posvetio. Usput bih se ispričao što sam u objavi (u sonetu) na Vašem zidu vrlog Zdenka imenovao Zvonko. Evo, upravo sam na profilu Vam ispravio pogrešku, a, usput, razgledao sam i čudio se onom Vam obilju aktivnosti na fejsu ...,
tko može tom dijalogu odliti... usrećio me jučer dragi prijatelj... usrećuje me još uvijek... veselim se dolazećem susretu
kraći uvod
Post je objavljen 29.02.2016. u 19:49 sati.