dinajina sjećanja

četvrtak, 04.02.2016.

Drhtavo svanuće...



Tajanstvenost straha se nadvila epohom, u negeometriskoj stvarnosti nestaje svjetlost istine.
Gledano iz ptičje perspektive sve se gubi u maglovitom oblaku zlih slutnji.
Ćuti li se to propast carstva lažnih vrijednosti?
Ćute li raskalašeni moćnici da u zraku lebdi Damoklov mač?
Nad čovjekom bdije noć bez snova, nema ih, izgubili su se u egzistencijalnim strahovima.
Tugujemo li za prohujalim vremenima?
Tražimo li tragove sreće odlutale u nepovrat?

Gledam svijet očima sjećanja.
Osluškujem život.

Titraju refreni
vječnih melodija,
mirišu ruže,
smiješi se sreća
nezaboravnih trenutaka.

Sjećam se ljudi i
krajolika,
aleje gorkih narači,
kamenjara,
vinograda,
tromosti ljetnih dana,
iluzija iza spuštenih vjeđa,
početka svijeta.

Ostao je mlad,
san u očima,
osmijeh na licu
titraj na usnama.

Iz pjeska i pjene izlijeće bijela golubica, zoblje zvjezde, svjetlost bojom vjenčanice odjeva svitanje.

Ljubav zgusnuta
u aorti svemira,
u srcu vremena
bdije nad životima.

Čujem romor,
budi se grad.

Sanjaju li ljudi dolazeće drhtavo svanuće?


Dijana Jelčić






slika... Damoklov mač, Richard Westall

fotka... Jasna Marcelić


Oznake: Damoklov mač, vlast, svanuće svjesti

- 08:28 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>