Drhtavo svanuće...
Tajanstvenost straha se nadvila epohom, u negeometriskoj stvarnosti nestaje svjetlost istine.
Gledano iz ptičje perspektive sve se gubi u maglovitom oblaku zlih slutnji.
Ćuti li se to propast carstva lažnih vrijednosti?
Ćute li raskalašeni moćnici da u zraku lebdi Damoklov mač?
Nad čovjekom bdije noć bez snova, nema ih, izgubili su se u egzistencijalnim strahovima.
Tugujemo li za prohujalim vremenima?
Tražimo li tragove sreće odlutale u nepovrat?
Gledam svijet očima sjećanja.
Osluškujem život.
Titraju refreni
vječnih melodija,
mirišu ruže,
smiješi se sreća
nezaboravnih trenutaka.
Sjećam se ljudi i
krajolika,
aleje gorkih narači,
kamenjara,
vinograda,
tromosti ljetnih dana,
iluzija iza spuštenih vjeđa,
početka svijeta.
Ostao je mlad,
san u očima,
osmijeh na licu
titraj na usnama.
Iz pjeska i pjene izlijeće bijela golubica, zoblje zvjezde, svjetlost bojom vjenčanice odjeva svitanje.
Ljubav zgusnuta
u aorti svemira,
u srcu vremena
bdije nad životima.
Čujem romor,
budi se grad.
Sanjaju li ljudi dolazeće drhtavo svanuće?
Dijana Jelčić
slika... Damoklov mač, Richard Westall
fotka... Jasna Marcelić
Oznake: Damoklov mač, vlast, svanuće svjesti
|
