To sam ja, Kasandra.
A ovo je moje mjesto pod pepelom.
A ovo je moj štap i trake proročke.
A ovo je moja glava puna sumnje…
Wyslawa Szymborska je još za života nazvana modernom Sherezadom... za meine je bila poetska proročica... možda bi i nama trebala Kasandra da nam ukaže na kako spaiti ljubav u ovom kaosu trenutačne zbilje... kako zaustaviti ratove, mržnju i nesporazume... kojim jezikom govoriti da bi se razumjeli... da se ne događa vrijeme Babilona... možda je to ipak jezik pjesništva... jezik kojim je Wyslava opjevala svoje vrijeme...
Onostrano, beziskustveno,
dolutalo iz budućnosti,
iz praskozorja praznine
usidreno u puninu svjesti.
Muk vremena,
uskovitlana tišina,
premosnica ka događanju,
blaženstvo zaborava
izgubljeno u iskri sjećanja.
Kasandra je čula
nečuveno,
nisu joj vjerovali,
nije uspjela
spasiti Troju.
Nad bezdanom sumnje
zvjezdani prah.
Zamrlo je vrijeme,
i prostor zgusnuo
u točku nestanka .
Čekam.
Tišina para uši.
Osluškujem dolazeće,
u suzi zgusnuće nadanja.
Iščekujem,
povratak povjerenja,
nestalog u davnoj
kiši nad oceanom sna.
Dijana Jelčić
bila je to večer poezije, mira i ljubavi... susret srodnih duša u Varaždinskom teatru... pokušavamo pjesničkim susretima promijeniti svijet... uljepšati ga... oplemeniti...
