dinajina sjećanja

utorak, 12.01.2016.

Zlatno runo...



(@Lastavica je objavila drugi krug @mecabg ideje... radost, djevojka, život, kaos, san, ruke,... ja dodajem riječ zagrljaj)


Zaustavila je sudbinu u naručju isušenih želja, dotaknula napukli porcelan povjerenja, zgužvani staniol neke davne sreće i našla se na pučini pod nebom okićenim zvjezdanim prahom ranjavajuće tuge.
Osmjehom i krhotinama uspomena se razlila radost.

Uzburkao se ocean sna. Djevojka , ulovljena u mrežu snovitosti, traga za runom krilatog ovna, hrli ka dalekom otoku. Probija se kroz plutajuće stjene, ljubav osjeća kao bol, kao kameni zagrljaj iz kojeg bježi budeći u sebi strune dugo začahurene u srčanim komorama. Život je uspavan na pepelu neke davne vatre, ugašen na krateru snova, u vulkanu neizgovorenih boli. Predugo je trajala u kaosu neostvarenih želja.

Ne spavaj na pepelu uspomena, ubi gutača vatre u sebi, začula je njegov glas. U plamičku buđenja osjeti uzavrelost osjetila.

Ubila je gutača vatre i dotaknula runo žrtvovanog ovna… ruke im se spletoše u buket zagrljaja. Kamenje je zaokružilo svjetlost.

Na nebu je zaiskrilo novo zviježđe.

Dijana Jelčić

Oznake: zagrljaj

- 08:48 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>