Kolaž starog i novog...
Lutam obalom zaborava,
oko mene ljubav jeca za suncem,
a misli dotaknute Meduzinim dahom
grade snovima tamnicu.
Darovali su mi ime i boginju,
boginju lova i mjeseca,
i ja sanjah plave daljine,
ljubav tražih među zvijezdama.
Velika srebrna lopta,
zapletena u plavoj mreži
čuvarice snova
razbi tamu zaborava...
Stojim na rubu zagrljaja
osušena zemlja,
jedna zvijezda padom
dotaknu tišinu,
mržnja je riječima
davala snagu rafala,
tutnjala je noć vriskom taštine.
Preživjeli smo noć osuda i uvreda,
nečiju glad za snovima,
Godinama smo razbijali
slike naših priča,
a ožiljke od onda
danas nosimo kao nakit
i gorčinu uspomena
osjećamo kao
prešućene vrijednosti.
Zatvorila sam tvoju šutnju
među dlanove,
kada podignem ruke
prema suncu
vidim zarobljeno srce.
Noćas je vjetar odsvirao requiem,
ugasio zadnji lumin
na oltaru želja,
prosuo pepeo
nedosanjanih snova.
.
Budimo drugačiji od drugih,
mi nismo tek neki,
ne dozvolimo Posjednovoj djeci
da nam kradu snove.
Rastimo u slobodi
iza zidova
i ograda u kojima je
život prevara a vrijeme rob.
Uranjam u odaju ogledala i odjeka. Osjećam, život se ne događa u materiji nego u njenoj srži, u suštini dubokih brazdi na licu vremena. Živim vrhunac samoće i naslućujem duljinu, širinu, visinu i dubinu sfera u kojima se zrcali ljubav.
Ćutim njenu samorodnosti.
Blješti tisućama svijeća, svjetlost se razliježe i ubija tminu. Samozatajno vreba na nepažnju, na sjenku pritajene zlovolje, iskru nestrpljivosti da bi započela igru izrastanja ispočetka. Tajnovita čarolija svetog spokoja, sklada i ljepote življenog života. U njenom okrilju pucaju okovi, topi se led, nestaju sumnje, gube se strahovi.
Ljubav je divna u svojoj nagosti, neporočna u svojoj postojanosti, snažna kao svjetlosna planina, bogata kao metafora i uboga kao prodavačica ljubičica.
Iz pepela se rađa kao Feniks, iz svjetlosti izranja kao iskra sreće, iz sanja ulazi u javu kao ti.
Ljubav nas u svojoj samorodnosti, iz trenutka u trenutak, porađa nove, a uvijek iste.
Dijana Jelčić
Oznake: odakle dolazi ljepota
|
