Božanska sveprisutnost...
Događalo se krajem prošlog i početkom ovog milenija, kraj ddesetljeća istraživanja djelovanja mozga... nadahnuće se rađalo iz pročitanih knjiga koje su odisale poezijom nastajuće znanosti... tajne univerzuma i tajanstvenost našeg nutranjeg svemira... otvorih kutiju sa zapisima i isječcima novina iz tog vremena. U Švicarskoj smo čitali i pisali za Hrvatski mjesečnik LIBRA... evo jednog, u lipnju 2003 objavljenog teksta isprepletenog u knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta"... istovremeno su ti tekstovi bili objavljivani na internet portalu croatia. ch...
U drhtaju tijela osjećam titraje struna. Sveprisutnost vječnosti se ubrizgala u htijenje. Nedokaziva postojanost nedimenzionalnih niti u mnogoprotežnosti metafizike uma. Nečujne, one skladaju valcer univerzuma. Čuju ga samo zvijezde.
Na sjevernom nebu plešu Plejade. Atlasove kćeri dokazuju istinitost hipoteze darujući iskričavi sjaj zimskim noćima. Čovječe ne hodaj malen ispod zvijezda, tihuješ stih. Divno je voljeti te na balu zlaćanog praha. Tvoja misaonost, izronjena iz tkiva snovitosti, zaustavlja vrijeme, stvara pomak u trenutku, osvjetljava puteve prapostanka. Osjećam kovitlanje u čeonom režnju, titraje u osjećajnom labirintu, tihovanje Minotaura u središtu uma, sveprisutnost porijekla u svakom djeliću tijela. Utjelovljeno svjedočanstvo da nismo čvrsta materija, da je sve u nama i oko nas energija. Ona nikada ne nestaje, samo mjenja oblike.
Svi smo mi od istih struna satkani. Sve što je bilo krije se negdje u nedohvatnim daljinama. Zrcalimo se u svemiru, kao što se on ogleda u nama.
Ćutim nemir u sivoj masi koja život znači. Pročitano se slijeva u vizije vrtloženja eona, tisućljeća, stoljeća. Vidim nas na istim stazama kojima koračahu Bogovi. Stvarali smo legende, zapisivali događanja, otkrivali tajne kozmičkih zakona.
Ipak, nešto nam je ostalo nedohvatljivo.
Božanaska moć besmrtnosti je nedodirljiva, neostvariva za nas. U prividu blješti homersko vrijeme. Promatram kvantizaciju i teleportaciju, nestajanje i nastajanje silueta svetosti. Gledam naše rađanje i izrastanje u čovjeka sa kodom gordosti u svijesti i znamenom ljubavi u srcu.
To smo mi iznjedreni iz kaosa, sa genima Boga spušteni na plavi planet da postanemo stvoritelji svog prostora i vremena.
Jesmo li u tome uspjeli?
Dok Plejade, iznjedrene iz lux primusa, plešući valcer svemira stvaraju idilu ove zimske noći, mi u našem prostor- vremenu plešemo ponoćni tango.
Osjećam, uspjeli smo.
Dijana Jelčić
Oznake: Libra, umijeće svakodnevnog pokreta
|
