Moji stari katreni...
Noćas je vjetar
odsvirao requiem,
ugasio zadnji lumin
na oltaru želja...
Velika srebrna lopta
u mreži čuvarice snova
zapali krijesnice,
razbi tamu zaborava.
Misli su preglasne
za tišinu koju želim,
na ognjištu uspomena
dogorjeva zadnji panj.
Na terasu preko usnulog cvijeća
se uspinjala zora,
zatvorila snove u sunčanu kutiju.
Tugu nismo uspjeli pobjediti.
Trg cvijeća je šutio suncem
osjetih miris maja u februaru,
u zrcalu istine vidjeh
tvoju sjenu u dolasku.
Mi danas djelimo tajne
kao nekada ručak.
Jesi li gladna?
Ne, volim te!
Dijana Jelčić- Starčević… “Odakle dolazi ljepota” Zagreb, 1987.
i danas veliko iznenađenje... sretna sam.
Oznake: odakle dolazi ljepota, scuola poetica
|
