Kategorički imperativ...
"Djeluj samo tako, da ljudsko, kako u tvojoj osobi tako i u osobi svakog drugog, uvijek vidiš kao smisao a nikada samo kao svrhu."
Immanuel Kant
Izdignuti u sfere
nježne zapovjedi,
mi,
sudionici vremena,
pod zvijezdanim nebom
živimo maksimu
nutarnjeg zakona.
Svjetlost,
došla niotkuda,
odlazeći nikamo
zaobljuje prostor,
ispisuje načela
našeg vremena.
Riječi,
premosnice tišine,
uranjaju u sluh i
kao smisao,
a ne svrha,
grade bedeme
oko stvarnosti.
Smisao razgovora,
narušavanje zbilje,
bogoslužje na
nestvarnom oltaru,
molitve Erato prividu,
imaginaciji ikone,
iluziji životne istine.
Stihovnica zbilje,
bez rime i ritma,
utkana
u osmijehe prolaznika,
u susrete na trgu cvijeća,
u prozu dnevnih vijesti,
u razgovore ni o čemu,
u htijenja ljudskosti,
u ljepotu prijateljstva.
Njena uzvišenost je
ushit blaženstva,
lakoća življenja.
Jesmo li otuđeni od ostatka svijeta?
Dijana Jelčić ... Oznake: Immanuel Kant
|
