Vjeruj mi...
Zavoljeh besane noći onog naglog ljeta, našeg ljeta, zavoljeh te na onom željenom komadiću slobode, tamo gdje osjetih da smijem biti samo ja jer ti si bio samo ti. Zavoljeh tebe u tebi, zavoljeh tvoje biće, zavoljeh tvoje raspoloženje i neraspoloženje i nervozu i tvoje podočnjake i osmjeh i ljutnju i tvoj strah da ne izgubiš vrijeme stvaralaštva, strah da se ne izgubiš u čekanju na bolji trenutak.
Vjeruj mi
kada ti se u besanim noćima
pričini da čuješ šum tihe mjesečine
to nije privid iz daleke prerije,
to nije vizija ratnika plemena ptica,
to ja koračam stazama snoviđenja
i tražim onaj dio mene
koji ti voliš u meni,
onaj dio mene koji sanja život i
i živi u noćima bez sna.
Dragi moj dječaće
kada koračajući kroz lazur noći zastaneš,
zaustavljen krikom neke čudne ptice,
vjeruj mi
to nije ptica koja umire pjevajući,
to nije ponoćna rapsodija,
to je zov srca s obala snova
to je titraj sreće
to sam ja.
Kada u svitanju vidiš tamnu siluetu
i pričini ti se
netko nepoznat stoji na obali jutrenja
vjeruj mi
ja živim u sjećanjima
uspravna i sretna,
vjeruj mi
to sam ja
Ona koju ti voliš u meni,
Ona koja tebe voli u tebi.
Dijana Jelčić
Oznake: Klimt
|
