Deja vu...
Bonaca sunoćja,
dašak noći donosi
miris mora i
žetve dnevnih ljepota.
Iz besprijekorne geometrije
povečerja izranja tiha sjeta
izmaštanih svjetova,
ponavljajući privid
odživljene budućnosti.
Deja vu,
rascvjetani perivoj snova
i siluete stvarnosti,
ruke spletene
u buket zagrljaja,
na oltaru zbilje
ognjilo čežnje.
Osjećanja bujaju,
rastaću se plimom,
more raste... pjenuša...
objavljuje puninu
čuvstvene zbilje.
Na horizontu zlatno svitanje,
sunčana zraka u tvom oku
i šum jutrenja u srcu.
Carpe diem...
još jedan u nizu kotrljajuće ljepote...
Dijana Jelčić
foto... Jasna Marcelić Oznake: deja vu
|
