Muk vremena...
Orestija,
na stupu srama
optužnica rodoslovlju.
Nad Aresovim brdom
urlici
i jecaj sudbina,
porod tragedije.
Areopag odlućuje
u ime bogova,
na opustjelim
trgovima
usnule mudrosti.
Muk vremena.
Na obzoru sna
sjaj umrlih zvijezda,
bljesak vjerovanja.
Mežnar nutrine
obznanjuje
smijeh,
predaju
magičnom ništa.
U kanonu vječnosti
glas iskona,
u usjeklinama
nepostojanja,
tračak nadanja.
Ćudorednik
blagosti
pjeva himeneju
snu i zbilji.
Budi se mladi dan,
kroz krošnju sjećanja
ćutim čežnje
i zrcaljenje nove
zore.
Na agori vremena
zlatna hostija,
u svijetu Orestije
ljubav.
Dijana Jelčić
foto... Jasna Marcelić Oznake: Orestija, areopag, agora
|
