dinajina sjećanja

srijeda, 18.04.2012.

Avatar bezvremena...






Ulazim u rijeku nevraćanku i
u jecaju kapi čujem drevnu istinu.
Panta rei, šapće zagljaj zvjezdanog sjemenja,
zlaćana spirala u kojoj nema čekanja,
ne postoji uzaludnost nepostojanja jer u bezvremenu kristalnoga sjaja,
u sretnom trenutku spoznaje nema razgovora
u kojem nedostaju riječi, nema legendi o Orionovom sazviježđu,
mom sazviježđu,
sazviježđu iznjedrenom iz legende,
iz drevnoga mita o ljubavi i ljubomori,
o boginji i siromašnom lovcu iz Botije,
o Artemidi, Orionu i ljubomornom Apolonu.

Oko mene blješti purpurna svjetlost izrasla iz prelamanja u očima neba,
iz avatara bezvremene ljubavi, vječnog zagrljaja duše i materije,
gnostičnog zagrljaja u kojem se zauvijek sjedinjuju duša i tijelo.
Sve oko mene blješti titranjem Kairosa,
svo cvijeće raste ka vječnosti,
a kapljice osmjeha izviru sa svemirskog izvora
i postaju kristali ljubičastog sna koji budna sanjam.
Raspoređujem sunce i mjesec,
palim i gasim nebeske krijesnice,
ljubav iskri u najdubljem kutku moga svemira,
blješti kristalnim sjajem avatara koji se u meni samoj potvrđuje.

Ljubav veličanstvenom lakoćom puni jedra životne galije
i sklupčana u fokusu svih mojih drhtaja neprekidnom smjelošću širi mirise života.
Ljubav, vladarica pod kristalnom kupolom postojanja, peta strana svijeta, vječna tišina u kutku moga neba, lepršava zastava na stijegu ovoga ljubičastog sna, okosnica tišine i živa vatra u ljiljanima na grbu države sunca u kojoj je ona vrhovna svećenica.
Izrasla iz kristalnih čestica u tkivo avatara vječnosti ona svjedoči bezvremenu istinu da tek u labirintu razumno- osjećajnih treptaja svijesti iskri ljubav, ta najsvetiji opijum kojim čovjek i svemir ispijaju sa istog izvora.

U ovom treptaju oka čujem glas drevne proročice sa izvora vječnih istina:
"Čovječe upoznaj sebe samoga, ljubi sebe samoga, budi sam sebi srodna duša, budi i ostani sam sebi vjeran, jer tek onda možeš cijeniti i vrednovati vrelo na kojem izviru kapljice drugih duša, tek onda osjećaš snagu muza koje ovdje na pupku svijeta, opijene mirisima lovora i bunike, dotaknute kristalima Kastalske vode prosipaju kristalne suze u ružičnjak sanja i čekaju na tvoje buđenje u zagrljaju avatara bezvremena".







- 08:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>