Tabula smaragdina.
Po egipatskoj mitologiji je bog Tot smislio prvi stroj, pisanje, tu čudesnu vještinu kojom je pisao o sebi i svijetu, vještinu koja je kasnije zavladala svijetom.
Pater eius est sol, mater eius est luna, tako počinje Tabula smaragdina. Sunce i Mjesec su roditelji evolucije, zemlje i vode, svjetla i topline.
1.- Uistinu, bez sumnje, sigurno i provjereno:
2.- Ono što je dolje odgovara onome što je gore, a ono
gore odgovara onome dolje kako bi se ispunilo čudo jedinstva.
3.- I upravo sve stvari dolaze iz tog Jednoga meditacijom njegova Uma, pa su tako i sve stvari postale iz tog Jednoga putem promjene.
4.- Njegov otac je Sunce. Njegova majka je Mjesec.
Vjetar puše u njegovoj utrobi. Njegova sestra je Zemlja. Podrijetlo svih savršenstava ovoga svijeta je ovdje. Njegova moć je potpuna kad se pretvara u zemlju.
5.- Razvija se od vatre, profinjeno od gustog, nježnog i savršenstvom .
Ono se uzdiže od zemlje prema nebu i spušta na zemlju, prihvaćajući snagu svih stvari nadređenih i podređenih. Na takav način možes dobiti sjaj ukupnog svijeta, a sva će tama tako otići od tebe.
6.- To je snaga koja prožima sve snage, nadilazi sve duhovno i ulazi u sve materijalno.
7.- Na taj način je stvoren svijet.
8.- Iz Jednoga slijede božanske promjene i njihova bit je u njemu.
9.- Stoga mene zovu Hermesom Trismegistom jer upravljam filozofskim trojstvom nastanka svijeta.
10.- Ono što rekoh o djelovanju Sunca i Mjeseca je dovršeno.
Tabula smaragdina, corpus hermeticus, je jedno od najstarijih alkemijskih tekstova, navodno iz II.-III. stoljeća prije Krista. Autorstvo se pripisuje Hermesu Trismegistusu
Danas često zaboravljamo sjedinjenje Lune i Helija, zaboravljamo to čudesno alkemijsko vjenčanje iz kojeg se rodio svijet i pričinja nam se da je svijet bezdušna mašina kojom je čovjek samo racionalno upravlja. Čudesan svijet stvaralaštva, svijet tajnovitih snaga je postao san koji se susreće u vječnim melodijama i u poeziji
Čovjek, čarobnjak, opsjenar
živi svoje iluzije,
svoje apsurde sanja,
čovjek to čudesno zrcalo svijeta
dotaknut Sofijinim snom
protkan krvotokom boga
diše ritam i živi pokret
tek probuđenog svijeta
u kojem njegova duša eonima luta.
To najfinije tkanje,
tvar svemira
utkana u srce
veze još uvijek
zlaćanu čipku života
s ljubavljnom niti nedosanjanog sna.
Gdje počinje to veliko klupko
iz kojeg, kao pahuljice snijega
između niti dnevne svijetlosti,
izrastaju čvorovi sudbine,
i kao nestašna djeca
traže srce
tvorca čudesnog sna.
Tko zna kuda nas nosi
svileno tkanje,
satkano tisućama čvorova
sreće i tuge, ljepote i boli,
oplakano i opjevano.
Tko zna kada i kako
će svršiti
čarobni let kroz eone
u kojem vremenu
ćemo prestati tražiti put
u blještavom krajoliku
vječnoga božjega sna.
Hermetičari, nasljednici ideja Hermesa Trismegista, od Platona, preko Pika de Mirandole do Ficina, vjerovali su da je svjetlost božanski krvotok, a njihovi nasljednici, srednjovekovni alkemičari Paracelzus i Agripa od Netelshajma ili kasnije Mesmer i Kircher izvodili su prve eksperimente prilikom kojih su iskrile nove iskre i rađao se elektricitet.
Benjamin Franklin, Luigi Galvani i grof Aleksandro Volta, pioniri otkrivanja i obuzdavanja famozne božanske energije, pretvoriše božju krv u nama dohvatljivu svijetlost koja nam govori o istini života.
|
