O čovjeku, ratniku svijetlosti
Ja sam Ratnik Svjetlosti!
Izgleda nam kao sasvim je logičan zaključak nakon čitanja "Priručnik za Ratnika Svjetlosti" od Pauola Coelho-a.
Tko je to Ratnik Svjetlosti?
To je onaj koji je sposoban shvatiti čudo života, boriti se do posljednjeg daha za ono u što vjeruje.
Svi smo za to sposobni, a samo rijetki se smatraju Ratnikom Svjetlosti, iako svi mi to jesmo.
Slušam vječnu melodiju i kličem,
"Ja sam Ratnik svijetlosti!"
To je izvorni izazov koji bi trebao u nama probuditi ljubav i želju za životom. Ratnik svijetlosti je ono što postoji u nama, a mi tome nečemu ne znamo dati ime.
"Ratnik se Svjetlosti ponekad ponaša kao voda, protiče između prepreka na putu. U tome je snaga vode; bat je ne može smrskati, niti je bodež može probosti. Najmoćniji mač na svijetu neće ostaviti ožiljka na njezinoj površini. Rijeka se prilagođava mogućem toku, ali uvijek stremi svom cilju: moru. Slabašna na izvoru, tekući raste jača, okrijepljena snagom drugih rijeka što joj se pridružuju. I s vremenom postaje istinski moćna."
Tek u trenutcima nemoći, u onom sudbonosnom treptaju oka u kojem se susretnemo sa dijagnozom koja prijeti osobnom životu ili životu voljene ili drage nam osobe mi budimo u sebi Ratnika svijetlosti. Tada shvatimo da nismo utopljenik u rijeci života, da nesmijemo potonuti u očajanju, samosažaljenju ili sažaljenju s drugim.
Ratnik svijetlosti u nama nas brani od utapljanja, on nas čuva od potonuća, on nas vodi ka istinskom osjećaju sebstva u nama.
Vjerujte mi čovjek nikada nije gubitnik, on nosi ratnika svijetlosti u sebi i on je uistinu ratnik svijetlosti.
U zadnjih par mjeseci osjetih tu istinu i spoznah da čovjek, od krvi i mesa, uistinu može puno više od onoga što vjeruje da može.
Slijedeći LOL2A princip Rene-a Egli- a i Fokusiranje od Eugene- a Gendlin- a pokušah uvjeriti supruga da se mora osloboditi okova straha od dijagnoze koja ga je za par tjedana onemogučila da misli, želi, osjeća, pa čak i voli, da mora pokušati ponovo osjećati osjećaje.
"Čovjek, koji probudi uspavanog ratnika svijetlosti u sebi oslobađa se strahova i onda može buditi osjećanje osjećaja i usmjeravati svoje procese samoosjetilnosti, samoosjećajnosti, samorazumjevanja i samoodgovornosti u cvijetanje cvijetova ljubavi." govorila sam mu od samog početka ovg trnovitog puta ka zvijezdama spasa.
Terapija koju sam provodila s njim je bila ujedno i terapija koju sam provodila na sebi samoj da ostanem jaka, da izdržim, da ne plačem, da ne potonem u strahovima i samosažaljenju.
Krenite danas i vi, dragi moji prijatelji, samnom na putovanje tijelom, otkrijmo zajedno, svaki svoju riznicu emocionalnog pamćenja, svoje strahovima i nezadovoljstvom zatomljene životne ritme, ritam hoda, govora, smijeha, opustjelu livadu svoje svijesti na kojoj su počeli nicati cvjetovi tuge i boli. Te cvijetove pokušajmo sasušiti u sebi i pretvoriti ih nostalgičnu misaonu sliku koju ćemo pamtiti.
Neka to bude misaona slika trenutačne sreće koje smo u ovom trenu postali svjesni. Probajmo je, ne govoreći o njoj, izraziti osmjehom, sjajem u očima, pokretom ruke koja miluje dragi nam obraz, osjećajem na usnama, mirisom cvijetova sna.
Udahnimo duboko ljubav u ovom trenu buđenja i LJUBAV će, kao prekrasna misaona slika, uskrsnuti pred našim unutarnjim očima.
Pamtimo tu sliku jer ona nas oslobađa i čisti, od svih, vidljivih i nevidljivih, nepotrebnih duševnih i mišićnih napetosti u svakodnevnom životu.
Na putu do umjeća osjećanja tog najvrednijeg osjećaja moramo spoznati ono što nas koči, oduzima nam energiju, stvara neugodu, izaziva bol i tugu.
Ne samo strah, bol i tuga, nego i osjećaj unutarnjeg nezadovoljstva je važan čimbenik, za nastajanje prepreka u protoku naše životne energije, ubojice RATNIKA SVIJETLOSTI u nama.
Vivaldijevo proljeće budi u nama ugodu rađanja nečeg novog, to je melodija kojom možemo pobijediti zimsko umiranje snova, osjetiti ljepotu buđenja potlačenih osjećaja.
Osluhnimo ovu vječnu melodiju i osjetimo ljepotu buđenja sreće, ljubavi i spoznajmo istinu o životu u nama.
Oslobodivši se strahova, oslabađamo i želje iz okova zaborava pretvaramo ih u osjećaj ugode, postajemo svjesni neiskrenosti prema sebi samome, lažnosti života u kome živimo i ulazimo u pustolovinu novonastajućeg, ostvarujući ono, što smo mislili da je, neostvarivo i nenadoknadivo u nama.
Tako uranjamo u svijet čiste ljubavi i branimo ŽIVOT, to najvrednije blago u nama.
|
