O ljubavi i poljubcu
"Što je Ljubav?
LJUBAV
je iskušenje postojanosti,
mirna u laguni
dobro poznatih zagrljaja
sigurna u svojoj nagosti
nevidljiva za znatiželjne
neosjetljiva na požudne
uvijek lijepa u zrcalu istih očiju
sretna u svojim lucidama"
"Ljubav je nekada doista slobodna hodala našom plavom planetom i širila energiju iz koje smo izrastali." prisjetih se davnog sna
"Eros u svom biću nije bog, ali ni smrtno biće. On je nešto između smrtnog i besmrtnog, konačnog i beskonačnog. Njegova sudbina vezana je za njegovo porijeklo. Kao sin Pora, viška i izobilja i Pepeije, oskudice koja čezne za izobiljem, on je čas bogat i lijep, čas ubog, čas cvijeta, čas vene. Njegova priroda je izraz žudnje koja počinje u sferi čulnog i uspinje se preko duševnog do najvišeg, umnog saznanja." govori mi Platon.
"Što je ljubav?" pitam
"Ljubiti znači stvarati nezaboravne misli, znači te misli pretvarati u govore koji postaju svjedocima trenutka u kojem su izgovoreni, a onda ih pretvarati u govor tijela u dodire usana u milovanje." govori mi Sokrat
"LjUBAV
danas na vagi nepoznatih želja,
u treperavosti novih zubuđenja,
ogrnuta haljama nepovjerenja
traži dobro poznatu zvijezdu
izgubljenu u magli tuge
u orkanu iznenadne sudbine"
Podižem pogled k nebu i vičem.
"Dođi, pripitomi me, ti koja si pomirila nebo i zemlju, ti strasti nebeskih muza, kaosu vremena i ljepoto mog sna."
"LJUBAV
gluha kao tetrijeb
sa ožiljcima nedavnih umiranja
luta snovima
postaje tamničar
tek naslućenoj slobodi,
jeca nad ranjenim suncem
njene mladosti"
Osjetih misao u sebi koja se pretvarala u bezbroj pitanja.
Tko je ljubav?
Kada i kako se rodila ljubav?
Jeli to uistinu bilo duplo biće koje se jednoga dana raspuklo i postalo dvije osobnosti ili je to samo vječna težnja ka sjedinjenju suprotnosti?
Kako mogu osjetiti drugu polovicu sebe same, kako spoznati svoju istinu u drugome, kako prepoznati ljubav u košmaru osjećaja koji se u meni rađaju?
Da bih si uistinu odgovorila na bujicu tih pitanja moram u sebi prepoznati onu misao koja će me odvesti do najvišeg stupnja ljudskog saznanja. Ako je budem slijedila, ona će postati snaga mog etičkog uzdizanja ka pravom životu, energija iz koje će izrastati osjećaj koji ću onda nazvati Ljubav.
Napustih početke filozofije i ulazim u svoj misaono- osjetilno- osjećajni labirint i ponovo spoznajem neorganiziranost moje svijesti, zbrku pročitanih tekstova, nabacane ljubavne pjesme, posloženi jeftini ljubavni romani sa sretnim završetkom, balade o nesretnim ljubavima i priče o ljubavima koje su bile uzroci ubistava i ratova.
Još jednom si postavljam slična pitanja:
Što je uistinu ljubav?
Je li ona je najviši smisao čežnje koji se uzdiže iznad horizonta plemenitog djelovanja i ostvaruje u neposrednom doživljaju praljepote?
"Ljubav je čežnja za cjelovitim ispunjenjem osobnosti i konačnim sjedinjenjem sa višim božanskim bićem, ona je rođenje ljepote, a njen cilj je spoznaja moje duše u meni samoj i zrcaljenje njegove duše u mojoj svijesti." čujem svoju misao koja se uzdiže iznad kaosa probuđenih osjećaja.
"Zasvjetli u mom zlatnom rezu, budi moja zlatna spirala na čijoj ću zadnjoj točki spoznati oči božje u sebi. Budi oluja cvijetova, postani svetkovina ruža iz koje ću udahnuti život i uistinu osjetiti anđela ljubavi u sebi, spoznati istinu i san." moja misao postaje oluja stoljetnog sna.
"Jutros sam u snijegu
pronašla ljubićice i
zaleđene suze
zaboravih zaustaviti snove.
Mirisi noći na otvorenim laticama,
ljubićasti tepih u predvorju dana
i tisuće zrcala
u mozaiku moje duše."
Tu na granici između jučer i sutra, između života i smrti, konačnosti i beskraja ja osjećam trenutak u kojem sam srela najnježnije usne moga postojanja. Tijelom je potekao šampanjac, a leptirići šarenih krila zaplesaše svoj ples.
"Jutros je
nećujna kao nježnost,
na ljubićastom tepihu
u predvorju dana
Fortuna
skupljala snove
proteklih godina.
Osjetih sunce na obrazu
i nestajanje granice
između sna i jave"
Ulazim u čudesan svijet herojskih zanosa. Tu udišem ljepotu i rađam san. Njegove usne dodiruju moje. Svjetlo koje se rađa u mom osjećajnom umu me dodiruje i oblikuje sliku LJUBAVI.
Postajem osjećaj ljubavi koja je nedodirljiva i neopisiva, ona je ljepota koja se u meni rađa i iz mene izlazi kao u misao pretvoreni osjećaj. Ona je onaj otok prividnog mira iz kojeg izrasta duša materije.
Zatvorih oči da u dodiru usana osjetim taj otok u sebi, da dođem na njega, da otkrijem na njemu izvor sna da bih mogla budna sanjati. Osjetih kako LjUBAV izrasta iz mog prostora i vremena i postaje moja peta protega.
Osjećam li ja to njegove ili svoje usne?
Gdje izrastaju treptaji koje osjećam, na usnama ili u mojoj glavi?
Zašto poljubac još uvijek nakon toliko godina zajedništva budi u meni iste treptaje kao na početku sna?
Ja ljubim ljubav, osjećam je u nježnom dodiru, u sretnom pogledu, u misli koja me uvodi u onaj čudesni dio postojanja iz kojeg crpim svoju stvarnost i sanjam ljepotu života.
Da LJUBAV je uistinu život i san.
|
