Univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u nama
Tradicija nije klanjanje pepelu nego održanje prastarog plamena u nama. Iako Tango dolazi iz daleke Južne Amerike, to je ples koji me vraća u mladost i ja ga osjećam kao plamen koji želim održati u sebi, vatru kojoj ne dozvoljavam da se ugasi. Taj ples je za mene metafora za osjećajnost i ljepotu emocionalnog sazrijevanja.
Tijelo u pokretu, tijelo nošeno osjećajem piše baladu o proživljenom i pretvara pokrete u stihove koji dotiću srca onih koji vas cijene, poštuju, vole.
Argentinski tango je priča o nama dalekom narodu, povijest jedne nacije koja je sve svoje tuge i sreće satkala u pokret koji je osvojio svijet. Za nas Europejce nije lako razbiti barijere intelektualnosti da bi uistinu doživjeli sjedinjenje s one tri minute, koliko jedan tango traje. Kada bi nam to uspjelo, kada bi se uistinu sjedinili u jedno srce s četiri noge, tada bi osjetili čudesnost umijeća pokreta. Tada bi spoznali tajnu alkemijskog vjenčanja i u sebi samom naslutili izvor vječne mladosti.
Vjerujte mi trenutak te spoznaje je vrijedniji od svih proživljenih godina neznanja, to je trenutak koji, kada ga osjetite, više nikada nesmijete zaboraviti jer on je neponovljiv. To je alkemija treptaja oka, neiskustveni i osjećajni čar Tanga.
Pokušajmo sada u ovom trenutku stvoriti misaonu sliku i zaplesati još jednom. Pri plesanju Tanga nema onoga koji vodi i drugoga koji je vođen. Pokret, jedino pokret je onaj koji vodi i sljubljuje se i odvaja. Dva lijevo, jedan desno, korak postaje osjećaj koji rukama prenosite na partnera. Vaši dlanovi su otvoreni, prsti opušteni, u njima nema stiska ni snage.
Zapamtite tu lakoću dodira, dlanovi žive sa vama i pamte sa vama.
To je onaj osjećaj u rukama koji vam nedostaje kada uzrujano pokušavate otvoriti bocu mineralne vode, kada pišete na računalu, kada s borerom u ruci prodirete u dubinu oboljelog zuba, kada pokušavate dekorirati upravo pripremljeno predjelo za goste koje ste pozvali na večeru, kada podižete čašu za zdravicu, uzimate nož u desnu i vilicu u lijevu ruku i borite se sa najbolje pripremljenim delicijama s željom da pri tome ne stružete po tanjuru.
Taj osjećaj će vam pomoći i kod pranja zubi, brijanja, nanošenja šminke na oči, dokazat će vam da s opuštenim mišićnim svodovm vaših dlanova i mišići vaših ramena i vrata ostaju opušteni.
Dodir pri plesanju tanga polazi iz našeg emocionalnog uma, on je prvo ljubav prema samome sebi, onaj plamen koji treba osjetiti da bi ljubav uistinu postala energija s kojim ćemo naučiti voljeti dan u kojem se budimo, posao koji radimo, sport kojim se bavimoe i večeri u kojima se onda spokojni pripremamo na počinak.
Dlanovi su naše druge oči, njima osjećamo ljepotu zagrljaja, ali iz njih struji i energija kojom pri tenisu pogađamo lopticu, a u golfu pokrećemo željezo. Kada su dlanovi opušteni snaga potrebna za pokret ruke tada uistinu dolazi iz mišića ramenog zgloba, a ne iz ramenog pojasa i vrata.
Zaplešite još jednom, probudite ritam u sebi i osjetit ćete da kada podignete ruke vaša glava lebdi ka nebu, a ne pada među ramena.
Plešući svoj virtualni Tango, prisjećajući se alkemijskog trenutka, osjetit ćete da u njemu nema tehnike koja se uči napamet. Dva koraka lijevo, jedan desno nije dovoljno da bi uistinu osjetili ljepotu svojih pokreta, potrebno vam je vrijeme sazrijevanja u osjećaju koji se pri plesu u vama budi.
Tango je ples koji se iz trenutka u trenutak mijenja, izražavajući želju za životom, zanos i ljubav. Pokret se preobražava u sve to, pokret uistinu postaje izraz svih vaših želja i možda nekih davno zaboravljenih osjećaja.
Kao za plesanje Tanga ni za umijeće pokreta nema pravila, nema tehnike ni metode kojom bi se ono moglo do kraja usavršiti. Umijeće pokreta izrasta iz vaših osjećaja, iz dubine vaših tijela, iz vaših maštanja i snova, iz vaše želje za promjenama.
Plešući vi lebdite parketom, vaša stopala su savitljiva i pokretna u svim svojim malim zglobovima. Snaga za korak dolazi isto iz vašeg emocionalnog uma i svi maleni do tog trena zapostavljeni i nespoznati mišići u svodovima vaših tabana trepere rastežu se i skupljaju. Spustite se mislima do stopala, spoznajte osjećaj lepršavosti u njima i pamtite ga.
To je osjećaj koji će vas onda voditi pri šetnjama gradom, pri užurbanom hodanju po radnjama živežnih namirnica pred dolazak gostiju na večeru. On će vam pomoći pri serviranju jela i odnošenju posuđa u kuhinju. Iz tog osjećaja će izrastati lakoća pokreta u svim drugim zglobovima vašeg tijela. Tijelo će tada uistinu slijediti zakone svog nastajanja i vi ćete kao nekada u djetinjstvu s lakoćom sjedati i ustajati, podizati teret i beskrajno dugo moći pisati na računalu, opušteno sjediti na radnim sastancima od kojih ovisi vaša životna egzistencija i pri tome se nećete nepotrebno umarati.
Iz vaše stabilizirane zdjelice će sukljati snaga, vaša kralježnica će se, slično kobri koja po zvukovima frule fakira izlazi košarice, izvijati valno spiralnim pokretima i nositi vašu glavu ka oblacima.
Rameni pojas će snagom svog postojanja dozvoliti vašim rukama da bez upotrebe snage dovršavaju sve od vas očekivane poslove. Ritam u strunama vašega tijela, njihovo beskonačno titranje će vam odjednom postati blisko i uistinu vaše.
Disat ćete uistinu osmjehom, govoriti s lakoćom opuštenih mišića vašeg lica koje će u tom trenu biti uistinu zrcalo vašeg emocionalnog uma. Toplina uzavrele krvi će hraniti sve vaše ćelije i vi ćete osjetiti kako prividno ne čineći ništa činite sve.
Iznenada ćete spoznati i lakoću dugog stajanja.
Samopoimanje je metoda koja vam omogućava da spoznate da su se zglobovi nekako drugačije posložili, zauzeli su uistinu one položaje koje su imali u djetinjstvu. Godinama, krivim držanjem tijela, izgubljena unutarnja ravnoteža se povratila.
Tada ćete spoznati da s lakoćom stojite na jednoj nozi, da vam se pri naglom saginjanju više ne vrti u glavi, da su nestali bolovi, koje ste prije pri stajanju u redu pred blaganom osjećali u leđima. Vaša ramena će lebdjeti nošena nekom novom snagom koja izvire iz, za vas još, nepoznatog izvora negdje u dubini tijela. Glava slična balonu će težiti ka suncu i u vama će se ponovo pojaviti onaj davno zaboravljeni osjećaj kada ste prvi puta zaplesali tango. Pokreti će tada jednostavno izranjati iz vašeg ponovo spoznatog ritma i vi ćete uistinu spoznati što znači njihova koordinacija.
Koordinacija je prostorno vremenski organizirana i usmjerena mišićna aktivnost iz koje proizlazi cjeloviti tijek pokreta. Ona čini osnovu svakodnevnog pokreta, bez nje nebi bilo moguće izvođenje novih oblika pokreta, potrebnih u sportu i plesu.
Spoznat će te da vam je koordiniranost svih vaših tjelesnih struktura omogućila da, onda davno, s lakoćom zaplešete svoj prvi Tango. To isto se dogodilo sada, naučili ste ponovo osjećati osjećanje osjećaja i lakoća djetinjih pokreta se polako počela vraćati.
Sada pokušajte svjesno spoznati ovaj trenutak, onaj alkemijski treptaj oka, jer on je vaše vrijeme, vaš najaktivniji dio života.
|
