Ljubav prve žene
Ponavljam već objavljenu pjesmu, ali jučerašnju i današnju sam jednom davno napisala u paru. Nekako su kao blizanke jedna bez druge su malo osakačene............nadam se se oni koji su pjesmu već pročitali neće dosađivati.
Ti neznaš kako izgleda soba u kojoj te volim,
ti ne znaš s kojeg prozora pozdravljam,
u noći,
tvoju zvijezdu
i tvoj put k meni.
Ti nisi shvatio da je ljubav bila uvijek tu,
da je pružala svoje nevidljive, nježne ruke
i izgradila dvorac od pjeska i pjene,
hram u kojem smo je nerazumjevanjem
nemilosrdno bićevali,
često je se odricali,
i na koncu na žrtveniku sna
kao nedužno janje žrtvovali.......
za šta?
za neki drugi život?
za neku veću sreću?
za neki novi san?
A ona se uzdigla iz pepela sna,
i kao ptica Fenix poletjela,
za našim rastavljenim koracima,
da brani srca od prevara.
Ti nisi shvatio da je ljubav uvijek bila
i ostala tu
u nama.
Ljubav, bićevana, zaboravljana, žrtvovana,
oplakivana,
ljubav je obukla novu haljinu
i ljepša nego prije
gleda nas drugim očima,
miluje drugim rukama,
ljubi drugim usnama,
ali ljubav,
ljepotica života,
kraljica srca,
braniteljica sna
je ostala tu
u nama.
I ja šapćem Ljubavi
Promjenio si se ljubavi moja.
i ja volim tvoje promjene!
i ja od tebe ne tražim ništa,
jer tvojim postojanjem imam sve,
imam osjećaj,
sreću na izvoru,
ljubav na licu,
ljubav u pogledu,
ljubav tu vječnu ljepoticu sna.
Mogu je dodirnuti,
nositi,
u njoj se skrivati,
na njenom ramenu zaspati.
Ljubav je sunce, kiša, vjetar,
jezero u kojem se kupam,
haljina koju oblačim,
postelja na kojoj spavam.
Promjenio si se ljubavi moja,
i ja volim svaku tvoju promjenu,
jer jednostavno volim Ljubav
|
