Filozofija mirisa
Rudloff se više nije javio. Svaki put kada je zazvonio telefon ja sam se nadala da će na drugoj strani žice biti Ana. Ni ona se nije javljala. Prošlo je mjesec dana, dva i treći se bližio kraju. U zraku se osjećao miris ljeta. Zadnji dan proljeća je padala kiša. Cijeli dan je pljuštalo kao iz kabla. Sivi oblaci su se nadvili nad grad i iako je to trebao biti najdulji dan u godini svijetlo je bez prestanka gorilo u našoj dnevnoj sobi. Bila je subota i ja nisam imala pacijente. Moj suprug je bio na službenom putu i ja sam skupljena na ležaju čitala jednu stručnu knjigu o Migreni. Poslije svakog pročitanog slučaja, sam odlagala knjigu i razmišljala o Ani. Pokušavala sam njen slučaj usporediti sa nekim od navedenih u knjizi. Već sama usporedba migrene s olujom u glavi me je navela na razmišljanje o munjama i gromovima koji uzburkavaju tamu kroz koju luta Anina svijest. U tom trenu je stvarno vani bljesnulo i nekoliko trenutaka kasnije zagrmilo.
"Lupaj o bože u tvoje bubnjeve i zajecaj u dugi nevidljivi saksofon, da mi vjetar donese glas, da čujem zavijanje vukova, da mogu o tome pisati." pomislih gledajući u nebo.
Otvorih prozor i miris noći i oluje uđe u moju sobu. Udahnula sam duboko svježinu te prve predljetne kiše i mojim tijelom prođe osjećaj ugode. U vrtu pred prozorom je cvjetao jasmin. Mali bijeli cvjetovi su bljeskali na kiši i munjama. Miris jasmina mi dotaknu nozdrve i uđe u mozak kao sjećanje na Grass u Provansi, maleni gradić koji miriše na skupe parfeme. Zatvorih oči i osjetih dodir dlanova moga supruga. Tamo smo proveli naš medeni mjesec u trajanju od tjedan dana. Zbog toga smo posadili jasmin u vrtu i kada on počne cvjetati mi često provodimo večeri u opijeni mirisom i sjećanjima. I onda kada samo slušamo tišinu oko nas se stvara aura u kojoj uvijek iznova vidimo te nezaboravne dane s početka našeg zajedničkog puta. Mi smo tada sretni.
"Rudloff ima oduran miris tijela." u sjećanju mi zazvoni Anin glas
"Zar ne upotrebljava neki muški parfem?" sjetih se i mog pitanja
"Poklanjala sam mu različite, ali oni nisu ustanju ubiti osnovni smrad njegovog znoja. Već sama pomisao da će mi se približiti izaziva kod mene glavobolju."
U knjizi koju sam čitala je upravo to navedeno kao jedan od uzroka migrene. Miris i sjećanje na njega može izazvati njen početak iz kojeg se onda stvaraju vrtlozi u glavi.
"Rudloff je civilizan i njegovan muškarac, ali miris njegovog tijela u spoju s parfemima koje mu je poklanjala sigurno potsjećaju Anu na........." nisam se usudila misliti do kraja. Poželjela sam da me nazove, da ju mogu to upitati.
Vani je dalje bljeskalo, gromovi su postajali sve brži i sve bliži, vjetar je urlao u krošnji obližnjeg drveta, a miris jasmina se širio našim stanom. Uzela sam ponovo knjigu u ruke da još jednom pročitam poglavlje o mirisima. Neznam koliko vremena je prošlo kad me trgnulo zvono na vratima. Pred vratima je s pregrštom jasminovih grana u rukama stajala Ana.
"Cijela Lombardija sada miriše na jasmin i ja sam se sjetila tvoje priče o vašem medenom tjednu." reče pružajući mi miris moje sreće.
"Kada si stigla?"
"Sada"
"Zar nisi bila kod Rudloffa?"
"Smijem li ući?"
Dok sam tražila vazu, Ana je sjela i iz taške izvadila cigarete. Teški miris Guloasa bez filtera se izmješa s mirisom jasmina.
"Počela sam ponovo pušiti cigarete iz moje mladosti."
"Kako je bilo na tečaju crtanja?"
"Naučila sam stvarno ono što osjećam prenijeti na papir, moja ruka sada stvarno postaje produžetak mojih snova i aure u kojoj se nalazim prije nego padnem u nesvjesno stanje duše."
"Tko je organizirao taj tečaj?" postadoh znatiželjna
"Udruženje psihoanalitičara i to nije bio tečaj crtanja, nego tečaj analize snova i njihova interpretacija kistom i olovkom. Danas mi je puno lakše nacrtati moju mandalu i auru, naučila sam i razgovarati o Migreninom carstvu. Sve ono što sam naučila kod tebe sam mogla staviti u skice i napisati u mojim zabilješkama. Roland je bio u komisiji koja je ocjenjivala naša djela"
"Misliš na stranca iz Lombardie?"
"Uz njegovu pomoć sam konačno spoznala tvoje Migrenino carstvo. Ti bi se trebala u tvom poslu spojiti s njim i mislim da bi vas dvoje stvarno mogli oslobađati ljude od strahova i tame iz migrenine aure."
Sjedile smo do svitanja, noć je tutnjala grmljavinom, ali pred zoru se nebo smirilo i prvi ljetni dan nam se nasmješio suncem. Ana je govorila nekim novim glasom, njene oči su sjale ljepotom odživljenih tri mjeseca.
"Kada crtam san u kojem se pojavljuje muškarac osjećam njegovo tijelo onako kako si mi ga ti tretmanom približavala."
"Onako kako si ga nacrtala na slonovom čelu?"
"Da, ono je bio samo početak. On je danas u pokretu, osjećam spiralni pokret njegovih ruku, spoznajem dinamiku njegovih koraka dok dolazi i kada odlazi. Mogu govoriti njegovim glasom. Ja u snu postajem on i tada Migrenino carstvo postaje zemlja čudesa koja se krije iza ogledala moje stvarnosti. Iako je u toj zemlji sve izokrenuto, strane svijeta izmješane ja vidim budućnost i znam da živim."
"Zar to nije slično Alisi u zemlji iza ogledala?"
"Da, ja sam tvoje Migrenino carstvo zamjenula njenom zemljom čudesa i tu se snalazim bolje, tu osjećam bolje, vidim jasnije, slušam pažljivije, mirišem intenzivnije. Lewis Carroll je, pretpostavljaju analitičari, patio od migrene i vjerovatno je u svojim knjigama opisivao stanja doživljena u aurama."
"Odlična napomena, detalj koji objašnjava i moje razmišljanje o migreninom carstvu, ali ti govoriši još uvijek u trećem licu. Što osjećaš kada se ti nađeš u snu bez muškarčevog tijela?"
"To je još uvijek problem. Tada mi nedostaje dio tijela, izgubim strane svijeta, u jednom trenu ne osjećam ruku koja crta i na papiru se pojave mrlje iza kojih se samo naziru konture moje slike. Roland mi je pokazivao slike velikih umjetnika slikarstva, slike koje potsjećaju na moje i on kaže da su mnogi od njih sigurno lutali svojim snovima i tražili izgubljeni dio sebe."
"Što su na to rekli psihoanalitičari?"
"Oni govore o halucinacijama iz kojih nastaju konture tijela, izobličena lica, magloviti obrisi stvarnosti koja je u snu izgledala sigurno drugačije. Migrena u svom nastajanju stvara u vidnom polju nešto kao sljepu točku, to nije pravo nego mozgovno sljepilo za trenutak neke još neotrivene sreće."
"Moraš mi jednom pokazati tvoje slike, od sada ću ja učiti od tebe." rekoh joj već pomalo pospano. Sunce se već podizalo ka zenitu i njegove zrake su ulazile u sobu kroz otvoren prozor i obasjavali njeno lice. Njeno, Mona Lisi slično lice je bilo zaokruženo aureolom sretne žene. Oči i usne su se spojile u osmjeh iz kojeg se krila tajna ovih prošlih tri mjeseca.
"Ti si se naučila smješiti." nastavih ne dočekavši njen odgovor.
"Moramo raditi zajedno, jer ja još uvijek ne osjećam svoje lice." reče dižući se."Hvala ti za ovu noć. Da sinoć nije padala kiša ja bih sigurno otišla u kućicu iza pruge, kao što sam to činila godinama. Noćas prvi puta nisam sanjala smrt, nego živjela lijepa sjećanja."
Tek tada sam se sjetila da je ljetni ekvinocij dan Rolandove smrti i početak njene nesreće.
"Zbog toga si se jučer vratila?"
"I zbog toga, ali sada moram krenuti u stvarnost. Razgovarala sam s Rudloffem i obećala da ću se danas vratiti, da pokušamo analizirati naš život i možda, ako to bude moguće, nastavimo tamo gdje smo se mojim odlaskom zaustavili."
Kada je otišla osjetih miris jasmina i sjetih se da ju nisam upitala ono što sam prije njenog dolaska željela.
Zao duh u mirisu Rudloffeva tijela ili Anin povratak u stvarnost
"Ušla sam u kuću i vidjela Rudloffovu siluetu na terasi. Promatrala sam njegovo pogrbljeno tijelo i osjetila sažaljenje. U glavi mi je blicnula ona dobro poznata iskra i ja sma znala da ću se sutra ujutro probuditi s migrenom. Pomislih do sutra ujutro je dugo, budi blaga u ovom susretu, zagrli ga, poljubi njegove usne možda će se dogoditi čudo." izmučena dugom glavoboljom Ana je ponovo izgubila živost u glasu i sjaj u očima. Onog čudesnog osmjeha s njenog lica je nestalo. Šujtela sam, a ona nastavi.
"Prišla sam mu i on se nasmješio, a kroz moje nosnice je kao utvara ušao miris njegova tijela i prošrio se glavom. Osjetih vrtoglavicu i u ljevom djelu vidnog polja vidjeh blješteću opasnost mog budućeg stanja. Podnjela sam zagrljaj, a onda sam sjela na stolicu i počela duboko udisati mirise ruža koje su u vrtu tek procvjetale."
"Na što te miris Rudloffevog tijela potsjeća?" konačno sam imala priliku postaviti to pitanje.
"Ne znam što je to, ali u svakom slučaju izaziva moje mozgovno sljepilo. Ležala sam dva dana u tami spavaće sobe i osjećala Rudloffove ulaske kao novi bljesak munje u glavi. A onda se sve smiri, u mom dehidriranom tijelu ostaju samo zgrčeni mišići, zglobovi su bolni, a glava prazna. Otišla sam u atelje i pokušala nacrtati san koji sam poslije tog napada odsanjala."
Iz korica mape je izvukla skicu. Slično onom na slonovoj glavi iz kruga me je gledalo tijelo muškarca bez lica. Iza njega se krilo pola lica žene i glava vuka koja je se krila u magli.
"Dok sam crtala, čula sam zavijanje vuka kao one noći poslije večere kod tebe. Već viđeno, sindrom koji me prati već godinama se vratio u svom punom obliku." nastavila je tihim glasom.
"Što je s mirisom, možeš li njega naslikati?"
"To je onaj dio mog lica kojeg nema i lice muškarca koje je uvijek obavijeno nekom tajnom."
"Mislim da moraš otići na institut i tamo s nekim proanalizirati taj san. U njemu se krije tajna tvog duplog života."
"Moje mjesto je u Lombardiji, ne ovdje. Tamo su snovi bili blagi i glavobolja drugačija."
"Ali te je isto boljela glava. Sjećaš li se što ju je tamo izazivalo."
"Sljedeći put ću ti donijeti skice iz tog vremena."
"Ne Ana odnesi ih na institut, tamo će ti sigurno netko moći bolje od mene pomoći. Ovdje ćemo nastaviti s trodimenzionalnom spoznajom tvoga tijela, a tamo ćeš sada lakše spoznati sve druge dimenzije tvoje duše. Ono što si naučila na tečaju će ti pomoći da stvarno osjetiš mnogodimenzionalnost svog bića. Sjeti se poznatih slikara i njihovih crteža. Picasso je vidio ženska lica pod uglovima njegove svjesne spoznaje, tijela koja je skicirao nisu tijela koja je vidio očima nego srcem. Tvoje srce je još uvijek slijepo, moraš pronaći u dubini duše prozor kroz koji ćeš konačno progledati. Tada ćeš vidjeti i miris kojeg ćeš se onda, možda, prestati bojati."
"Misliš da je to što osjećam strah?" ona se zamisli "Lutam životom i zaustavljam se u različitim trenutcima, otvorim vrata neke spoznaje i onda bježeim od nje u drugu. Promjenila sam tisuću puta mišljenje i interese. Fenomenologiju sna, spoznaju mog kvantnog stanja sam zamjenila lutanjem svjetskom literaturom i povjesti umjetnosti. Izgubila sam se u svom neznanju jer ništa u životu nisam istražila do kraja."
"Vrati se tamo odakle si počela utirati svoj put ka apsolutnoj istini. Vrijeme u kojem živimo mi sliči na rasprodaju ideja i tu se mogu snaći samo oni bez istinskih osjećaja. Tvoja snaga je u filozofiji i psihologiji sna, vrati se u svijet u kojem ćeš danas sigurno osjetiti pojavnosti svoje nesreće i onda ćeš pronaći i pravi način kako to izraziti. Tvoj novi Roland te je odveo u područje u kojem se ne snalaziš sama, bez njegovih tumačenja ti ponovo lutaš bezdanom tvojih prijašnjih strahova."
Pogledala me je tužno.
"Više ga nisam čula. Promjenio je broj telefona i više mi se ne javlja. Čini mi se kao da sam mu samo poslužila da usavrši svoju disertaciju o "Migreni i umjetnosti". Obećao je da će doći i da ćemo zajdeno pročitati tu skriptu." u njenim očima se pojaviše suze.
"To je okrutnost nove generacije i naše ne snalaženje u vremenu koje teče izvan nas. Obećao ti je Arkadiju na padinama Lombardije, lukavo zasvirao pastoralu i ti si ga kao ovčica slijedila. Sada izvuci korist iz proživljenog i naučenog. On je bio samo trenutak u vremenu koje moraš dalje sama stvarati. Njegov prostor je izvan tvoga, pronađi Arkadiju u svom srcu i tu ćeš otkriti istinu o mirisu kojeg se bojiš."
"Mnogo lakše je apstraktno misliti, nego postojati. Trudim se pronaći čovjeka u sebi, ali kada ga poželim živjeti padam u ponor noćnih mora."
"Zar si zaboravila da postojanje nije statično, nego vječno nastajuće stanje? Počni živjeti trenutak koristeći se svim njegovim stadijima, estetskim, etičkim i njegovom nezaustavljivosti. Ti stalno pokušavaš zaustaviti trenutak koji je već davno prošao. Ni jedan trenutak nije stadij u njegovom čistom stanju, on je uvijek znak mnogodimenzionalnosti tvoje duše i tvoga tijela."
"Sada osjećam grižnju savjesti prema Rudloffu. Život se pretvorio u jednu veliku laž."
"Pa ti si njemu uvijek lagala."
"Onda su to bile drugačije laži, sada su konkretne. Kada mu pričam o tečaju izmišljam imena, trenutke provedene s Rolandom pretvaram u snove o njemu i pri tome mi se koža ježi. A on mi vjeruje i kada mu kažem da mi treba još samo malo vremena za ljubavni čin s njim. Jučer mi je predložio da odemo u Lombardiju u isti hotel, ali ovaj puta sami bez golfa i tečaja, da pokušamo u istoj sobi zajedno doživjeti moje snove."
"Pa to je odlična ideja."
"Nisam sigurna da bih to podnijela, moram o tome još razmisliti."
Kada je otišla zapisala sam u njenu karticu:
"Dva velika cvijeta, kao ruže penjačice se uspinju uz kuću njihovih dvaju života. Svaka na svojoj strani svijeta se uzdižu ka nebu. Njihove ruke isprane svitanjima pokušavaju dotaknuti sunce koje ih odvaja. Hoće li uspjeti na vrhu sna izgraditi most na kojem će se konačno sresti?"
|
