Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • sewen

    Ili je za sve tulumarenje snovima života kriva migrena......Guten Morgen klar, gruss aus Split!

    avatar

    19.05.2008. (06:14)    -   -   -   -  

  • Tajanstveni hram

    a jedna od ruža je izgledala ovako
    .

    avatar

    19.05.2008. (06:39)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Istina je da je prirodni miris tijela ključan za odnos dvoje ljudi, opstanak vrsta izravno je uvjetovan njime, no kad Ana kaže da ne podnosi Rudolfov miris to mi nalikuje na još jednu izliku za ostanak u za nju savršenoj prošlosti.

    avatar

    19.05.2008. (08:44)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Možda i hoće. Mostovi se grade pomoću ljubavi, samo Anina ljubav prema Rudolffu kao da i ne postoji. Miris voljene osobe, kakav god bio, trebao bi biti odmor za umorno srce ili opijenje blagim cvijećem, a ne nešto nepodnošljivo. Ana vjerojatno želi prošlost i snove koje je nalazila u Lombardiji, ali očito njen dolazak u svijet znači da ona želi još, još tih životnih sastanaka i rastanaka, jedino možda toga nije svjesna. Bojim se da Ana svojim odlaskom u šarenilo boja zaboravlja na Rudolffa i pretvara ga u nekakvu prolaznu sliku koja blijedi svakim korakom u snove, a kad se vrati onda je obuzme nostalgija i miris stvarnosti koja je nepodnošljiva i odvratna ako je već slika odavno izblijedila. Ana je s Rudolffom patila, ali trebala joj je sigurnost, bilo kakve vrste. Šteta što nije više nikada upoznala ljubav, onakvom kakva jest, osim jednom, u staro, toplo ljeto i sad živi u toj uspomeni i ne pušta ju koliko god bude mogla, jer stvarnost je njoj samo mjesto gdje se vraća tek toliko,da bi dala osjećaj da je još uvijek živa,a dok nije u stvarnosti, luta porama snova i vraća se svakoga puta natrag u noć u kojoj je upoznala ljubav te u svakoj osobi traži Rolanda. Tužna je Anina sudbina, njen život je kao barka koja plovi, a nema nikakvog cilja, jedina karta koju ima je njen san. Možda je ta karta napokon vrati u stvarnost, a možda je odvede na početak i sve krene ponovno i ponovno. Pozdravljam te draga Dinajo, Ana je doista bila posebna osoba, bez obzira na sve. Ponekad ti se divim zbog tolike hrabrosti i tolikih predivnih misli. Stvarno zaslužuješ sve pohvale. Ugodan tjedan

    avatar

    19.05.2008. (09:05)    -   -   -   -  

  • Kontesa Nera

    To bi mogao biti komentar i u mojoj kartici.
    Pozdrav

    avatar

    19.05.2008. (10:45)    -   -   -   -  

  • prorok

    Eh proslava je bila super
    samo ostavila tragove
    no proći će i to :):):)

    avatar

    19.05.2008. (11:37)    -   -   -   -  

  • rU

    pri susretu se civilizirano rukujemo, no i onjušimo se ... i nanjušimo se ... rađa se privlačnost ili odbojnost ... a oni koji su nam ravnosušni, vjerojatno su bezmirisni ... hihihi

    miris ljudske puti uvijek je jedinstven, individualan, prepoznatljiv ... unatoč tomu što se mijenja s raspoloženjima ...

    miris nam tijela okružuje poput aure ... kad smo sretni, uzbuđeni aure nam zablistaju, mirisi se intenziviraju.
    nosevi su nam ponekad pronicljiviji od mozgova ...

    avatar

    19.05.2008. (11:43)    -   -   -   -  

  • rU

    Golemanovo shvaćanje EI, unatoč svim kritikama, ipak je revolucioniralo gledanje na inteligenciju ...
    zanimljivo je da je konstatirana pozitivna povezanosti EI s konstruktima sreće, samopo-
    štovanja, samoefikasnosti, optimizma, nade, zadovoljstva životom, lokusa kontrole ...

    međutim, ne se pominje povezanost EI sa osjećajem tuge, melankolijom, depresijom ... no meni se čini da visoka razina emocionane osjetljivosti, sposobnosti prepoznavanja raspona svojih emocija može voditi i 'na tu stranu' ...

    avatar

    19.05.2008. (12:41)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Barbara i rU su sve lijepo rekle. Imam mrvicu snage radi današnje grozne sparine, pa ću te samo lijepo pozdraviti! Ipak moram reći, mislim da su žene veći majstori u kompliciranju vlastitih života od muških. Pozdrav!:-)

    avatar

    19.05.2008. (14:19)    -   -   -   -  

  • Decy

    ah, što reći?
    o ani bih nadalje samo čitala.
    bojim se da bih pogriješila s komentarom.
    mirisi?
    oni nas privlače kao životinje. isto tako nam mogu ogaditi
    neku uspomenu, osobu, grad...ne čudim se ani.
    moja prijateljica je udana za indijca. i na početku braka,
    zgrozio me njen komentar o vlastitom suprugu:
    'ma, oni ti imaju čudan smrad kože'.
    nisam ništa rekla.
    ja znam da o svom muškarcu nikada ne big mogla reći nešto ružno,
    u tom smislu. jer mirisi su tu - od samoga početka ljubavi.

    avatar

    19.05.2008. (15:12)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    Asti shta ti post lijepo mirishe na JASMIN... Nisam znala da se i miris mozhe dodati na blog;)-

    osjecham miris
    tvog prirodnog parfema
    nakon ljubavne igre
    jak je
    mozhda i vishe
    nego ostali
    gledam u
    SUNCE
    direktno
    chak bez sunchanih
    naochala

    i ne bojim se
    da chu oslijepiti
    skrenem pogled
    i vidim tebe
    koji si
    moje Sunce

    svog znoja seksa smrdim

    Ja

    avatar

    19.05.2008. (16:14)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @ Ruosjećaj tuge i melankonije je čisto svojstvo čovjekovog emotivnog uma, to su misaono prerađene emocije...........osjećaj straha dolazi iz bademove jezgre u prastarom dijelu mozga i to imaju i životinje.......... strah je prastari obrambeni mehanizam, a kada oboli bademova jezgra čovjek više ne spoznaje opasnost..... no danas se zna da cijeli mozak djeluje umreženo i da bez jednog djela ne bi bilo korektnog djelovanja njegovog drugog dijela............emocionalni um, naše osjećajno "ja" je vrhunski dio našeg bića...Descartesova zabluda, tako Damasio, "Osježam dakle postojim" Damsiova knjiga i nova definicija čovjeka povezuje misaono i osjećajno "Ja" u cjelinu koju nazivamo Čovjek...............

    avatar

    19.05.2008. (16:47)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @ jos jednom Ru Daniel Goleman piše upravo o tome u svojoj knjizi "Emocionalna inteligencija" mozak mirisa je jedan od najstarijih djelova našega mozga............iz njega proizlaze naši instikti i naše emocije koje mi misaonim putem pretvaramo u osjećaje koje pamtimo............Dvije riječi, emocije i osjećaji, samo naizgled imaju isto značenje, emocije su po svom nastajanju starije, osjećaje je dobio tek homo sapiens koji je počeo razmišljati..........To tvrdi i neurofiziolog Antonio Damasio u svojoj knjizi "U potrazi za Spinozom".............

    avatar

    19.05.2008. (16:48)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Draga Dinaja, iskreno mi je žao što ne mogu pratiti tvoju priču, koja je, sudeći po komentarima, posebna...jednostavno ne mogu pohvatati konce i što je najžalosnije izgleda da ti mogu ostaviti isti komentar kao jedna blogerica da bih te rado čitala kad bi postovi bili kraći...nemoj se ljutiti, doklikam ja, preletim,ali to nije to, teško stignem obići i druge... nadam se uskoro nekom rasterećenju i višku vremena...

    avatar

    19.05.2008. (17:51)    -   -   -   -  

  • sewen2

    Danas odlučih malo do tvojih "drugih" strana.....

    avatar

    19.05.2008. (18:52)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Hoće li uspjeti na vrhu sna ...

    Neću komplicirati, i onako je kompleksno !

    Lijpo te pozdravljam.

    avatar

    19.05.2008. (19:02)    -   -   -   -  

  • Tražeći sebe

    Ja nekako ne vjerujem u ponovne susrete nakon cijelog novog života na svojem zidu od duše...

    avatar

    19.05.2008. (21:35)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    Emocije jedno, osjechaji drugo, misaoni duh treche, dusha cetvrto...Ma prekomplicirano je to za moj kaotichni mozak, al mi reko' Bog da che uskoro dochi vrijeme kada strah vishe neche biti potreban i nashe misaono i osjechajno JA biti che slobodno... A Deskcartes i Spinoza su mi cool. Ja bih rekla da Descartes nije bio u zabludi kada je rekao "MISLIM DAKLE JESAM", nego jednostavno nije obogatio i obuhvatio emotivnu komponentu kod opisa svoje spoznaje. A JA kazhem: "TKO MISLI - TAJ I OSJECHA!" Kiss!

    avatar

    19.05.2008. (22:58)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    A chitala sam "Emocionalnu inteligenciju" kao tinedjerka (nisam ni sad daleko od tinedjerke), a dosta toga sam zaboravila, al sijecham se ULOGE AMIGDALE... Kiss!

    avatar

    19.05.2008. (23:01)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Mirisi... podsjećaju me na Proustov Combray i njegove uspomene iz prošlosti koje su postajale osobito žive kad bi mu neki miris nehotice u sjećanju obnovio davno prošli događaj... hm, da... Proust i njegove famozne mirisne asocijacije.. ovdje jasmin... tamo jorgovan.
    Zapravo, neki moj rezime bi bio: posvetimo se spomenima jer nam trenuci koji su se urezali u pamćenje i koje nehotice izvlačimo (između ostalog) i putem mirisnih asocijacija, zapravo besjede o svrsi života ili su putokaz k njoj.

    Uživam te čitati!
    Toplo pozdravljam:))

    avatar

    19.05.2008. (23:03)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    Svijet je pun svakojakih mirisa...Neki prostori bash imaju specifichne mirise, a najvishe volim miris crnih ruzha koje su, nazhalost, jako rijetke... Mozda chak i ne postoje, ili mozhda... ih netko stvori...

    avatar

    19.05.2008. (23:14)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Hvala ti sto si s nama podijelila "mirise svoje srece" i zao mi je sto Ana nije imala jednaku srecu s Rudloffom. Zasto mislim da ga je ona "obukla" u nevoljeni miris? I ne cudi me da je odbila putovanje u Lombardiju. Bez golfa i tecaja, 24 sata u drustvu s tim mirisom otvorena su vrata za Carstvo migrene.
    Draga, ostala sam zatecena tvojim komplimentima jer sam daleko od onoga sto si napisala.
    Meni nedovoljno obrazovanoj i nedovoljno nacitanoj pjesme se jednostavno dese, a ja ih uhvatim u sretnom trenutku.

    avatar

    20.05.2008. (04:00)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...